Jurjevski izazovi pokazali koliko djeca mogu naučiti kroz igru
„Danas mi je bilo super!“ – „Sve je bilo vrlo zabavno!“ – „Svidjelo mi se što smo se igrali i puno naučili.“
Rečenice su to učenika koje možda najbolje opisuju završni dan ljetnog kampa Jurjevski izazovi. Iza tih kratkih odgovora krije se puno više – dan ispunjen učenjem, smijehom, natjecanjem, igrama, druženjem i novim prijateljstvima.
Drugi dio kampa održan je u četvrtak, a kao i prvoga dana, glavna tema bio je jurjevski kraj i upoznavanje učenika sa sredinom u kojoj žive. Cilj je bio djeci približiti lokalne priče, mjesta i zanimljivosti, ali na način koji im je blizak – kroz kvizove, igre, film, zadatke i zajedničko druženje.
Dan je započeo kvizom od 30 pitanja koji su učenici rješavali već u utorak. Najprije su pitanja ponovno prošli zajedno, a zatim je svatko dobio svoj primjerak kviza i pokušao ga riješiti samostalno.
Rezultati su iznenadili i same učenike. Prvoga dana bilo je uzdaha i komentara kako su pitanja teška, a samo dva dana kasnije mnogi su osvojili oko 25 od mogućih 30 bodova. Bio je to najbolji pokazatelj da su kroz nekoliko aktivnosti zaista zapamtili mnogo toga o svom kraju.
Nakon kviza pogledali su dokumentarni film o ugljenokopu u Dragoslavcu, čime je još jedna zanimljiva lokalna priča dobila svoje mjesto u kampu. Uslijedila je križaljka vezana uz jurjevski kraj, a posebno je bilo lijepo vidjeti kako su učenici koji su zadatak riješili prvi počeli pomagati drugima. Neki su tako spontano preuzeli ulogu „malih učitelja“.
A onda – promjena ritma. Nakon predaha i okrjepe uslijedile su asocijacije i pub kvizovi. Prvi je imao 20 pitanja o morskim životinjama, uz fotografije koje su učenicima pomagale u pronalaženju odgovora. Drugi je donio čak 30 pitanja različite tematike, a odgovori su se tražili u skupinama, uz dogovaranje, raspravu i – naravno – poneko uvjeravanje prijatelja da je baš njihov odgovor točan.
Nakon tri sata sjedenja bilo je vrijeme za pokret. Učenici su se preselili u dvoranu, gdje su ih čekale ekipne igre te igre preciznosti povezane s kuglanjem i rukometom. Tu je bilo još više smijeha, natjecanja i navijanja.
Koliko su djeca uživala najbolje se vidi iz njihovih odgovora u završnoj anketi. „Meni je bilo lijepo, kvizovi su bili zabavni.“ „Jako mi se dopalo, najviše mi se sviđao rukomet.“ „Danas mi je bilo zanimljivo i stekla sam nove prijatelje. Svidjele su mi se igre i naučila sam neke nove stvari.“ „Meni je bilo jako lijepo, sviđalo mi se što smo se igrali i puno naučili.“ „Sve je bilo u redu, bilo mi je lijepo družiti se sa svima.“ „Sve je bilo vrlo zabavno.“ „Super, odlično, lijepo, zabavno.“
A jedan je učenik cijeli dan opisao u samo nekoliko riječi: „Danas mi je bilo super i cijela sam mokra!“ Upravo ti dječji odgovori možda su i najbolja ocjena kampa.
Jer cilj Jurjevskih izazova nije bio samo ponavljanje čitanja i pisanja prije početka nove školske godine niti samo provjera znanja. Najvažnije je bilo djeci približiti njihov vlastiti kraj i pokazati im da i mjesta koja svakodnevno gledaju mogu skrivati zanimljive priče.
Jednako važan dio kampa bilo je i druženje. Nisu se svi učenici međusobno poznavali pa je nekoliko sati provedenih zajedno bilo prilika za nova poznanstva i stvaranje novih prijateljstava. Djeca su kroz zajedničke zadatke i igre učila surađivati, pomagati jedni drugima, navijati, ali i prihvatiti da nije uvijek najvažnije biti prvi.
Posebna vrijednost bila je u tome što se učilo bez klasičnog školskog pritiska. Kviz je postao igra, križaljka izazov, dokumentarni film priča, a dvorana mjesto za druženje i smijeh. I zato se na kraju može reći da su Jurjevski izazovi uspjeli u onome što su zamislili – djeca su nešto novo naučila, bolje upoznala svoj kraj, stekla nova prijateljstva i, što je možda najvažnije, kući otišla zadovoljna.
Organizatorima njihove pozitivne reakcije daju dodatni poticaj za buduće kampove. Jer kada djeca nakon nekoliko sati aktivnosti kažu „bilo mi je super“, a pritom usput nauče 25 od 30 odgovora o svom kraju – teško je poželjeti bolju potvrdu da je spoj učenja, lokalne baštine, igre i druženja bio pravi izbor.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: Željko Kraljić