Ono što je počelo kao školski projekt „Stazama Feštetića” preraslo je u šest ljetnih šetnji kroz Općinu Sveti Juraj na Bregu, na kojima je sudjelovalo oko 800 ljudi
„Sve je krenulo od školskog projekta ‘Stazama Feštetića’”, kaže za naš portal Željko Kraljić, nastavnik, zaljubljenik u povijest rodnoga kraja i organizator Jurjevskih ljetnih večeri – rekreativnih šetnji koje su tijekom srpnja i kolovoza povezale prirodu, kretanje i priče iz prošlosti Općine Sveti Juraj na Bregu.
Ideja je bila jednostavna – petkom navečer okupiti ljude, prošetati sat vremena laganim tempom i pritom im otkriti nešto što možda godinama imaju pred očima, a nikada nisu doista upoznali.
U šest šetnji sudionici su obilazili Bedekovićeve grabe, retenciju Jegerseg, „dvorac” Mali Mihaljevec, ugljenokope u Dragoslavcu, ali i ponovno prolazili utabanim Stazama Feštetića.
Ukupno je kroz šetnje prošlo oko 800 ljudi.
„Upravo je taj školski projekt, koji smo prošle godine provodili u OŠ Ivana Gorana Kovačića, izazvao domino-efekt.
Na jednoj od šetnji u travnju prošle godine učenicima su se pridružili roditelji, prijatelji, djedovi i bake. Nakon toga počeli su mi stizati upiti kada ćemo ponovno organizirati nešto slično”, prisjeća se Kraljić.
Prije ljeta zato je prijedlog iznio načelniku Općine Sveti Juraj na Bregu Anđelku Nagrajsaloviću, koji mu je, kaže, odmah dao zeleno svjetlo. „Očito voli moje lude ideje”, našalio se Kraljić.
Petak navečer pokazao se kao pun pogodak
Šetnje su bile zamišljene kao lagano opuštanje nakon radnog tjedna. Termin petkom navečer pokazao se kao jedan od razloga zbog kojih su ljudi tako dobro prihvatili ideju.
„Nakon napornog radnog tjedna neki se samo žele opustiti. Šetnje su planirane tako da traju oko sat vremena laganog hoda. Petak navečer, nakon posla, savršen je termin za to”, objašnjava Kraljić.
Vikendi su tijekom ljeta često unaprijed ispunjeni putovanjima, obiteljskim druženjima i brojnim proštenjima. Petak je zato ostao svojevrsni predah između radnog tjedna i vikenda.
„Jedno opuštanje u prirodi, zdrava šetnja i otkrivanje nepoznatih zanimljivosti pokazali su se kao odlična kombinacija.”
Na većinu šetnji dolazilo je oko stotinu ljudi. U Dragoslavcu ih se okupilo oko dvjesto, a približno toliko sudionika bilo je i na posljednjoj šetnji do Jegersega, koja je završila druženjem uz tamburaše u društvenom domu u Brezju.
Nije se samo hodalo, nego i otkrivalo
Posebnost Jurjevskih ljetnih večeri bila je upravo u pričama koje su pratile svaku rutu. Kraljić nije bio samo vodič kroz prostor, nego i pripovjedač lokalne povijesti. Većinu je podataka sam istražio, pronašao, uz pomoć priča lokalnog stanovništva.
To je posebno dojmilo Alicu Škrobar iz Vučetinca.
„Iskreno, lijepo je poslušati Željka Kraljića. Vidi se da s entuzijazmom priča, odličan je vodič!”, kaže Škrobar, kojoj su najviše pažnje privukli ugljenokopi u Dragoslavcu.
Sličan dojam ima i Barbara Dunjko iz Zasadbrega. Na čak tri šetnje pridružile su joj se kćeri Lana i Dora.
„Odlična je ideja da se malo okrene prirodi, da se provede večer u šetnji i otkrivanju novih stvari. Sve je bolje od sjedenja za računalom ili mobitelom.
Djecu treba odmalena učiti, i to primjerom, da se kreću, ali i da se zanimaju za povijest, vlastiti kraj i prirodu”, kaže Dunjko, inače Kraljićeva kolegica i učiteljica razredne nastave.
Neki su se vraćali gotovo svaki put
Među najvjernijim šetačima bio je Dragutin Barlek iz Brezja, županijski vijećnik, svjetski putnik, avanturist i zaljubljenik u stara vozila. Sudjelovao je na čak pet od šest šetnji.
„Odlično je to što je sve organizirano petkom navečer. Preko ljeta ima malo događanja, a šetnja prirodom savršeno odgovara nakon radnog tjedna. Najviše sam uživao u druženju i otkrivanju zanimljivosti o kraju u kojem živim”, kaže Barlek.
Upravo je takav odaziv Kraljiću bio najbolja potvrda da projekt ima smisla. „Drago mi je kada završimo rutu, a ljudi me pitaju kada će biti druga šetnja. Tada vidim da ih zanima”, kaže.
Od probnog projekta do nove turističke priče
Načelnik Anđelko Nagrajsalović nije krio zadovoljstvo odazivom. Na šetnje nisu dolazili samo mještani, već i šetači iz drugih dijelova Međimurja.
„U ovakvim programima krije se projekt koji možemo prijaviti na fondove, proširiti ga i donijeti novu vrijednost ponudi našega kraja”, smatra načelnik Nagrajsalović.
Za sada, međutim, nitko ne želi prerano obećavati nastavak. Kraljić kaže kako je eksperimentalni projekt uspio, ali sada treba “dalje slagati priču”.
„Neću ništa obećavati za sljedeću godinu, a već sada dobivam upite hoće li biti jesenskih šetnji. Važno je da je priča zapisana, da su sjećanja lokalnih ljudi zabilježena.”
A upravo bi to, smatra, trebalo biti jedan od glavnih ciljeva ovakvih aktivnosti.
Priče koje nestaju ako ih nitko ne zapiše
Stariji mještani često su žive kronike prostora u kojem žive. Znaju priče koje nisu zapisane u knjigama, ali su se desetljećima prenosile s koljena na koljeno.
„Važno je bilježiti priče starijih mještana prije nego što zauvijek nestanu. One, zajedno s povijesnim dokumentima i tragovima u prostoru, čine kulturnu baštinu našega kraja”, ističe Kraljić.
Takve priče nisu samo podsjetnik na ono što je bilo. One mogu postati temelj novih istraživanja, izleta, edukativnih sadržaja i turističkih programa.
„Čuvajući takve priče, ne čuvamo samo uspomene na prošlost, već ostavljamo vrijedno nasljeđe budućim generacijama koje će možda upravo zahvaljujući njima otkriti neke nove tajne međimurskih šuma. U nekom obliku priča će se nastaviti, mogućnosti je puno”, zaključuje Kraljić.
Kiša nije pokvarila posljednju večer
Posljednja šetnja prema Jegersegu ipak nije prošla potpuno suho. Na pola puta šetače je uhvatio ljetni pljusak. No, raspoloženje se nije pokvarilo.
Druženje je nastavljeno u društvenom domu u Brezju, uz KUU Zasadbreg i tamburaše. Umjesto nezadovoljstva zbog kiše, među okupljenima se moglo čuti ono što je zapravo najbolji sažetak cijele priče: „Svaka čast na ideji, bilo je odlično!”
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavila: Petra Bobić
foto: Petra Bobić/Željko Kraljić