Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.
Moj posao drži me na nogama od jutra do večeri
Luka Šoltić (35) iz Lopatinca dugogodišnji je njegovatelj i zaljubljenik u američke automobile. Radni je tjedan posvećen njegovoj prvoj ljubavi, poslu njegovatelji, dok je vikend rezerviran za onu drugu, vožnju svog Chevrolet-a u društvu sina Frana (4) i kćeri Hane (5).
Dugi niz godina Luka radi u Domu za starije i nemoćne.
– Njegovatelj sam 18 godina. Tako 2004. godine završio sam školu za bolničara u Čakovcu. Radim u Domu za starije i nemoćne u Murskom Središću koja ima svoju podružnicu u Frkanovcu. Ja sam osnivač, a kolega Štefan Vršić ravnatelj. Tamo 2019. godine preuzeli smo i obnovili stari dom. Štefan se bavi organizacijom rada naših djelatnika, dok ja radim na nabavi, bavim se financijama, tehnička sam služba i ekonom. Ponekad u vrijeme godišnjih odmora preuzimam posao njegovatelja, tako i po potrebi posao preuzima Štefan. Evo, baš kao i danas, nasmijano nam govori naš sugovornik.
Njegov posao iziskuje njegovu dostupnost i onda kad za druge radni dan staje.
– Radim na dvije lokacije. Ponekad radni dan zna potrajati i do 13 sati. Iako je to izdvojeni slučaj, znaju se desiti dani kad se rado od-do. To je posao koji voliš ili ne voliš. Mene je tako odveo život, čistom slučajnošću.
Ljubav prema američkim automobilima i glazbi dijeli sa svojim dugogodišnjim prijateljima s kojima je u mlađim danima organizirao i nastupe.
-Kad sam bio mlađi, sa svojim sam prijateljima imao i bend. No to nije bilo ništa formalno, radili smo to iz čiste zabave. Svirali smo za škreblicu. Uvijek je škreblica imala više novaca nego da smo dogovarali cijenu nastupa. No to se nažalost razvodnilo s našim obiteljskim i poslovnim obavezama. Vezala nas je uz prijateljstvo i ljubav prema američkoj kulturi i glazbi. Vjerojatno od tuda dolazi i moja fascinacija američkim automobilima.
Upravo je ta ljubav ponukala Luku i nekolicinu njegovih prijatelja na turistički put u Ameriku.
– Godine 2012. išli smo na putovanje kao ekipa, a Rober Kušar kupio je auto. To je bilo planirano, no nije bilo planirano da ću ga nakon putovanja otkupiti baš ja. Plan da kupimo automobil bila je unaprijed dogovorena stvar jer se ono pokazalo isplativijom opcijom od rentanja automobila. Nakon obilaska Istočne obale, u New Jersey smo naišli na Chevrolet C20 Pick up-a iz 1973. godine kojeg smo odlučili kupiti. Inicijalni je plan bio da se taj isti automobil na kraju našeg puta proda. Vozili smo s njime puna tri tjedna i prošli smo oko 7000 kilometara. Prošli smo 14 država. Za uspomenu, u svakoj sam državi uzeo jedan kamen, a svi mi oni i danas stoje na polici. Na kraju smo se emocionalno vezali za auto, budući da smo u njemu i spavali i jeli i proveli lijepe trenutke. Bio nam je i dom i hostel. Odlučili smo ga dovesti doma u Međimurje. Rober ga je mislio ovdje prodati, no ja sam ga odlučio otkupiti i tako je postao moj.
Novi životni period, obiteljske i poslovne obaveze okupirale su njegovo vrijeme, no za automobil se ipak nađe vremena.
– Auto je moj gušt koji dolazi nakon radnog tjedna. Ponekad ga i iznajmljujem za vjenčanja, pa mladence vozimo na balama. Ipak, on je prije svega namijenjen meni i uživanju moje djece, ističe Luka.
Da se pita našeg sugovornika, ni duži dan ne bi bio dovoljan da se obavi sve planirano. Ipak, čini se da Luka unatoč gustom rasporedu uspijeva pronaći balans između uživanja i obaveza.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila: Blanka Lozić
foto: Stjepan Hranilović