Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.
‘PEPELJUGA IZ PLEŠKOVCA’
Imao sam viziju i ništa me nije zaustavilo da je provedem u djelo!
Supružnici Biserka i Zvonko Lajtman iz Čakovca prije pet godina odlučili su započeti projekt koji je mnogima izgledao nezamislivo. Staru, ruševnu drvenu kuću u dvije su godine pretvorili za zanosnu tradicionalnu vilu.
Inicijator ove ideje i glavni vizionar bio je Zvonko Lajtman.
– Moja ljubav prema tradicionalnoj arhitekturi i seoskom načinu života seže u osnovnoškolsko razdoblje. Ljetovao sam kod bake u Sloveniji koja se bavila se poljoprivredom. Tu sam zavolio zemlju. Ideja da rekonstruiram staru kuću postojala više od dvadesetak godina. Kako sam radio na tržnici, redovito sam odlazio u Sisačko-moslavačku županiju po kestene. Bio sam poznanik s jednim umirovljenikom, rodom iz tog kraja, a kojem sam ispričao svoju ideju. On me odveo stručnjaku za ovakvu vrstu arhitekture i tu sam odlučio da je to to. Pronašao sam kuću, kupio je i krenuo u rekonstrukciju. Mnogi su sumnjali u mogućnost da staru ruševnu kuću pretvorim u ono što je danas.
Stara drvena kuća izvorno je napravljena u selu Glavičani.
Glavičani su selo u Sisačko-moslavačkoj županiji. Tamo je danas oko osamdesetak kuća, a selo je već tridesetak godina prazno. Tu sam kupio staru drvenu kuću i spremište za sijeno. Unajmili smo ljude koju su tu istu kuću razmontirali i prevezli je u Pleškovec. Kuću smo dopremili u Međimurje, a prije toga smo riješili smo svu građevinsku dokumentaciju. Kada je kuća stigla, prvo smo je trebali dobro oprati. Prije njezine ugradnje postavili smo temelje, platformu na kojoj danas stoji. Kuća je u Međimurju od 2017. godine, a njezinu rekonstrukciju završili smo 2019. godine. Kuća je dobila ime po mojoj punici Lini koja nam je za prvu godišnjicu braka kupila komad zemlje na kojem danas naša vila stoji. Kuća je uspomena na nju, istaknuo je Zvonko.
Kroz dvogodišnji proces rekonstrukcije supružnici su se susreli s nevjericom sumještana. Jedan slučaj priča nam Biserka.
– Kada sam radila u dućanu, jednom sam priliku čula nešto što me pogodilo. Jedna je žena rekla: „Ima jedno zemljište koje je prije bilo voćnjak, a sada se tu gradi neka drvena kuća. Taj čovjek ili ima višak vremena ili je svježe rastavljen i želi nešto dokazati.“ Susreli smo se na početku s nizom predrasuda, no Zvonko je u svom naumu bio nepokolebljiv. Odgovorila sam joj: „Gospođo, taj čovjek nije rastavljen i nije nesretan, on je moj suprug. Gradi to radi svoje želje da si to za života ostvari.“ Zvonko je mislio na svaku sitnicu, svaki detalj! Sve je temeljito osmislio unaprijed. Ništa nije bilo neplanski. On je imao veliku viziju. Vidio je da kuća može biti ekološki građena, u potpunosti samoodrživa.
Ono što njihovu drvenu vilu čini posebnom ekološki je način gradnje.
– Čim sam vidio kuću, ja sam u svojoj glavi imao sliku njezinog budućeg izgleda. Koristio sam samo prirodne materijale. Prirodnu ciglu, drvo i mineralna eko vuna. Ugrađene su štedne pipe i vodokotlići, LED rasvjeta, senzori za dim i slično. Unaprijed smo sve isplanirali. Iako smo prvo mislili ovdje živjeti, došli smo do ideje da bi bilo bolje neko vrijeme kuću iznajmljivati.
Supružnici veliku nadu polažu u svoju unuku Gitu.
– Naša unuka Gita (17) ide u Ekonomsku školu Čakovec i zainteresirana je da nam pomogne i uključi se u posao. Polažemo nadu da će se nakon škole ona aktivirati i postati voditeljica našeg malog projekta.
No to nije kraj briljantnih ideja supružnika Lajtman. Oni već planiraju novi hvalevrijedan projekt o kojem ćemo u budućnosti i pisati.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Blanka Lozić