Povodom Svjetskog dana folklora donosimo priču o Luciji Flac iz Zasadbrega, koja već više od 20 godina čuva ljubav prema plesu, pjesmi i međimurskoj tradiciji, a danas svoje znanje prenosi na nove generacije.
Za Luciju je ljubav prema folkloru počela još u ranom djetinjstvu. Imala je samo četiri godine kada je gledala stariju sestru Tamaru kako pleše folklor i poželjela joj se pridružiti. No tada je još bila premala, što joj nije bilo lako prihvatiti. Dvije godine kasnije napokon je dočekala svoj trenutak i sa samo šest godina krenula na folklor.
Oduvijek je voljela plesati i pjevati, pa joj je folklor brzo prirastao srcu. U početku su s njom krenule i prijateljice, no od cijele tadašnje ekipe upravo je Lucija ostala vjerna folkloru sve do danas. U međuvremenu je ljubav prema međimurskoj tradiciji postala dio njezina svakodnevnog života, a veseli je što se ta priča nastavlja i u obitelji – njezin je nećak također krenuo plesati folklor u školi, kroz folklornu sekciju.
Od velike treme do ljubavi prema pozornici
Prve nastupe Lucija i danas pamti, osobito onaj na Smotri dječjeg folklora u Maloj Subotici. Kao djevojčica bila je vesela, ali i sramežljiva, pa joj izlazak pred publiku nije bio nimalo jednostavan. Trema je bila velika, no čim bi glazba krenula, sve bi ostalo po strani.
Nakon 20 godina nastupanja treme više nema. Iskustvo je učinilo svoje, a pozornica je postala mjesto na kojem se osjeća sigurno. Iz dječjih dana u sjećanju joj je ostalo „Vija se kolo“, dok joj je i dalje najdraže kada se svi zajedno skupe u kolo. Upravo tada, kaže, „zajedno smo kao jedno“. Taj osjećaj zajedništva jedan je od razloga zbog kojih folklor i nakon toliko godina ima posebno mjesto u njezinu životu.
Prijateljstva koja ne blijede
Kada Lucija govori o svojih 20 godina u folkloru, najviše se prisjeća ljudi i prijateljstava koja je kroz sve te godine stekla. Probe, putovanja, druženja i smijeh ostavili su joj brojne uspomene. Posebno mjesto imaju Paula, Tena i Tea, s kojima je godinama bliska, a njihovo prijateljstvo odavno je preraslo okvire folklora.
Najviše voli ples, a posebno uživa u međimurskim pjesmama. Ipak, najdraži su joj često trenuci izvan pozornice – druženja nakon probe, razgovori i smijeh. Upravo zbog tih ljudi i zajedničkih trenutaka folkloru se uvijek rado vraća.
Dvadeset godina iskustva danas prenosi mlađima
Od djevojčice koja je tek učila prve plesne korake Lucija je danas postala voditeljica folklorne sekcije. Sa 26 godina preuzela je odgovornost da svoje znanje i iskustvo prenosi na mlađe članove.
Folklor joj je tijekom godina donio mnogo više od plesa. Pomogao joj je steći samopouzdanje i osloboditi se treme, ali i upoznati bogatstvo tradicije – od povijesti i narodnih nošnji do plesova i pjesama.
Danas joj je posebno važno da to znanje prenese na mlađe generacije kako ono što joj je vrijedno ne bi palo u zaborav. Želi im približiti tradiciju, potaknuti ih da je cijene i čuvaju, ali i pokazati da folklor može biti mjesto druženja, prijateljstva i stvaranja uspomena. Pritom i sama ostaje otvorena učenju jer vjeruje da u folkloru uvijek postoji nešto novo što se može otkriti.
Brojni nastupi donijeli su Luciji lijepe uspomene, a među posebno dragima su joj Vinkovačke jeseni i Đakovački vezovi. Ipak, jedan od najvažnijih bio je nastup u Donjoj Dubravi u travnju ove godine.
Bio je to prvi put da se publici predstavila u ulozi voditeljice folklorne sekcije, ali i prvi nastup na kojem je skupina izvela njezinu koreografiju. Zbog velike odgovornosti dani uoči nastupa bili su ispunjeni tremom i stresom. Na kraju je sve prošlo bolje nego što je očekivala – skupina je odabrana za predstavljanje Međimurske županije na Državnoj smotri izvornog folklora u Bjelovaru.
Od putovanja posebno pamti Prag, gdje su proveli pet dana. Uz nastup, vrijeme su iskoristili za razgledavanje, druženje i uživanje u zajedničkim trenucima. Takva gostovanja za nju su puno više od samog nastupa – prilika su za nova iskustva i uspomene koje ostaju.
Lucija kroz nošnju čuva priču o prošlim vremenima
Folklorašica na narodne nošnje ne gleda samo kao na dio folklornog nastupa. Svaka od njih za nju nosi posebnu priču i podsjeća na ljude, običaje i način života koji su obilježili neka prošla vremena.
Upravo zato važno joj je čuvati tradiciju i prenositi je dalje na mlađe generacije. Kroz pjesmu, ples i nošnju mlađi mogu upoznati kako se nekada živjelo, radilo i provodilo vrijeme, a ono što je vrijedno tako ostaje sačuvano od zaborava.
Lucija i članovi KUU Zasadbreg – obitelj koja traje i čuva Međimurje od zaborava
Za Luciju je KUU Zasadbreg puno više od folklornog društva. To je mjesto uz koje je odrasla, u kojem je stekla prijatelje, učila o tradiciji i kroz godine stvarala uspomene koje danas čine važan dio njezina života. Zato joj nije teško reći da joj je društvo postalo poput druge obitelji.
Kada je sa šest godina počela plesati, izbor je bio sasvim prirodan. Dolazila je iz Zasadbrega, društvo joj je bilo blizu, a ondje su plesale i njezine prijateljice. Ono što je počelo kao dječja želja s vremenom je preraslo u ljubav koja traje i danas.
Posebnu podršku pruža joj predsjednica KUU Zasadbreg Mirjana Korunić, od koje je Lucija mnogo naučila o folkloru i tradiciji, a danas joj je važan oslonac i u ulozi voditeljice folklorne sekcije. Uz nju su i zaručnik te obitelj, koji s ponosom prate njezin rad i dolaze na nastupe.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavila: Nika Novak
foto: privatna arhiva