Barbara Dunjko: Odlazak nikad nije bio opcija, jer ni na jednom mjestu ne bih bila sretnija

Dječja folklorna sekcija KUU Zasadbreg osnovana je 2001. godine pod vodstvom Sanje Bacinger, potom Ivane Bakar Mikolaj, koju je godine 2009. zamijenila Barbara Dunjko (40). Dunjko je i danas, gotovo 15 godina nakon što je preuzela vodstvo, jednako posvećena radu udruge. Sekcija okuplja djecu od 4 do 14 godina, a osim Zasadbrežana, polaze ju i djeca iz obližnjih naselja poput Frkanovca, Selnice, Prekope, Vučetinca i drugih.

Jednom tjedno, a prije samih nastupa i učestalije, djeca u Zasadbregu pod vodstvom Dunjko uče i uvježbavaju međimurske folklorne pjesmice, plesove, brojalice i igre, a aktivno sudjeluju i u fašničkoj sekciji. Tijekom više od 20 godina postojanja, dječja je sekcija nastupala u Austriji i drugim inozemnim manifestacijama, a na domaćem terenu u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, Karlovcu, Vodicama i drugdje. Najveći uspjeh sekcije ipak je bio onaj 2017. godine kada je sudjelovala na Smotri dječjeg folklora u Maloj Subotici, a upravo joj je taj nastup otvorio mogućnost nastupa na Međunarodnom dječjem folklornom festivalu u Sloveniji.

Barbara Dunjko sve mladost i djetinjstvo veže uz KUU Zasadbreg gdje je još kao djevojčica započela plesati, a potom se mnogo godina kasnije ulažući svoj trud i ljubav prema folkloru našla u ulozi voditeljice. Dugogodišnje znanje o međimurskom folkloru, kulturi i tradiciji koje je upijala u mladosti sada utiskuje u mlađe generacije. Pod njezinim vodstvom dječja je sekcija stekla prepoznatljivost, a upravo iz tog razloga dodijeljena joj je godišnja nagrada za doprinos kulturi koju dodjeljuje Općina Sveti Juraj na Bregu.

– Već desetak godina radim kao asistent u nastavi u Područnoj školi Zasadbreg, zaposlivši se odmah po završetku Učiteljskog fakulteta u Čakovcu 2010. godine. Osim radu u školstvu, posvećena sam radu s djecom u sklopu KUU-a. Sve je počelo u 7. razredu kada sam počela plesati. U to vrijeme sekciju je vodila učiteljica Sanja Bacinger, a kako je uz to radila u školi, tako nas je uspijevala zainteresirati i to je vrijeme kada sam se uključila u rad udruge. Iako se dječja sekcija osnovala kasnije, ja sam i dalje bila aktivni član, no otvorila se mogućnost da povremeno pomognem u radu i pripremama te sam tako nakon dotičnog vremena preuzela vodstvo. Imala sam 27 godina.

Ključna figura u Barbarinom životu bila je Sanja. Ona je svojim vodstvom i strašću usadila u polaznike sekcije ljubav prema međimurskoj tradiciji.

– Nesebično je s nama dijelila priče i sve što je znala o tome. Smatram da je ona bila osoba koja odredila moj put. Čak i kad sam u različitim situacijama znala zapitati zašto sam ovdje iako su me možda negdje drugdje izvan države očekuju bolje prilike, odgovorila sam si jednostavno ovako: „Ovaj kraj duboko je usađen u mom srcu.“ Smatram i danas da bih time izgubila doticaj s ovim krajem, ljudima i bogatstvom koje on ima. Nisam ga mogla ostaviti.

Iza Dunjko u ulozi voditeljice stoje brojne generacije polaznika, no ističe, vremena se mijenjaju.

– Prošlo je mnogo generacija koje sam vodila, a ključna je razlika da su djeca prije češće i nakon školovanja ostala vezana za udrugu. I danas se neki priključuju folkloru odraslih, no to je rjeđe. U nekom se trenutku pojave druge obaveze. Nastavak školovanja, posao, obitelj i tako oni otpadaju. Ostaju samo oni koji doista gaje veliku ljubav. Ni vodstvo sekcije nije lako. Privrženost udruzi gradi se i kroz druženje i povezivanje s članovima. Koliko sam samo puta ostajala nakon treninga kako bih slušala djeca i ono što imaju za podijeliti. Ljudski odnos ovdje je ključan. Ponekad i organiziramo i male izlete, sve kako bismo ih zadržali.

Dječja sekcija razlikuje se od odrasle, a važno je, tumači Barbara, da nikad ne smetnete s uma da su oni samo djeca.

– Nije dovoljno znati samo plesati, već to moraš i osjećati, jer to je ono što izbije na nastupima. Uživanje! Bez toga, sve pada u vodu. To se mora vidjeti na pozornici, a to moraš moći i prenijeti. Djeca osjećaju, no ako oni shvate da vi to istinski ne volite, zavoljeti neće ni oni. U sklopu dječje sekcije učim ih plesovima, pjesmicama i brojalicama koje su vezane za njihovu dob! Nije poanta da djecu učimo folkloru koji je predviđen za odrasle, je ona nemaju spektar emocija odraslih i tako ne mogu prenijeti doživljaj na publiku. U dječji folklor moraju biti uključeni oni plesovi koji su predviđeni njihovom uzrastu, jer ako djecu podučavate folklornim koracima odraslih, oni ne izgledaju kako bi trebalo. Mi radimo jednostavnije plesove i pjesmice, a koje djecu ujedno i zabavljaju. Tako smo mi došli do Vinkovačkih jeseni i Đakovačkih vezova, a vjerujem da smo se plasirali jer smo zadržali bit dječjeg folklora.

Za Dunjko, nagrada Općine Sveti Juraj na Bregu predstavlja poticaj, no i bez nje, govori nam, radila bih jednako entuzijastično kao i do sada.

– Poticaj je ljubav, no lijepo je kad netko prepoznaje da se netko doista trudi.

Dunjko je ujedno i majka dviju kćeri, Dore (6) i Lane (8) koje ju prate na njezine treninge, a nada se da će se i u njima jednom kako budu odrastale, niknuti svijesti o važnosti njegovanja međimurske baštine.

preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Blanka Lozić



aktualno

Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.

Skip to content