Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.
ZLATKO KORUNIĆ Već skoro četiri desetljeća obavlja stresan i zahtjevan posao vozača hitne službe
Zlatko je aktivni član KUU Zasadbreg u koji je uključena cijela obitelj
Zlatko Korunić iz Zasadberega već gotovo puna četiri desetljeća radi u službi zdravlja, kao vozač hitne pomoći. Iza njega su brojne intervencije, na tisuće prijeđenih kilometara, mnogi spašeni životi, no ni jednog trena nije požalio što se odlučio upravo za taj poziv. Kakav je posao vozača hitne službe te koliko je stresan, otkrio nam je u ovotjednom razgovoru.
– Završio sam srednju škola za automehaničara u nekadašnjem Centru za obrazovanje kadrova u privredi, otišao na odsluženje vojnog roka gdje sam položio vozački ispit za C i E kategoriju vozila, i zatim prošao prekvalifikaciju za vozača. Kad sam tražio prvo zaposlenje uputio sam molbe i u Medicinski centar i GK – Centralno grijanja, i zanimljivo, na obje adrese dobio sam pozitivan odgovor. No, nekako sam se ipak odlučio za rad u zdravstvu i mogu vam reći da nisam pogriješio, prisjetio se svojih početaka Zlatko Korunić.
U Medicinskom centru Čakovec – OOUR vanbolničkih djelatnosti zaposlio se 1984. godine. Iduće godine bit će točno 40 godina otkako radi kao vozač hitne službe, i ono što je posebno zanimljivo je da je u ta četiri desetljeća promijenio čak šest različitih ustanova radeći isti postao. Naime, sustav zdravstva s godinama se mijenjao te je svoj rad započeo u Medicinskom centru – OOUR vanbolničkih djelatnosti, nastavio u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pa u Medicinskom centru, zatim Županijskoj bolnici Čakovec, Domu zdravlja Čakovec te na kraju Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije.
DANAŠNJA VOZILA HITNE KAO SVEMIRSKI BRODOVI
– Vozni park tih 1980-ih godina bio je prilično star. Također, ni čakovečka bolnica u to vrijeme nije bila među bolje opremljenima te je bilo potrebno voziti pacijente u druge zdravstvene ustanove u regiji. Tako smo pacijente koji su trebali obaviti CT pregled prevozili u Ljubljanu ili Maribor, one kojima je bila potrebna hemodijaliza vozili smo u Mursku Sobotu, Ptuj, Varaždin i Zagreb, prema unaprijed utvrđenom rasporedu, a uz to prevozili smo i pacijente na kontrole u Zagreb. No, s godinama se to uvelike promijenilo, od opremljenosti bolnice, ali i ulaganja u vozni park. Današnja vozila, u odnosu na ona nekadašnja, izgledaju kao da ste sjeli u svemirski brod, a pored medicinske opreme sva vozila imaju ugrađen i GPS. Sjećam se 1987. godine kupili smo prvo vozilo koje je već imalo ugrađenu medicinsku opremom, te smo tada, mi mlađi vozači, morali ići na doškolovanje. U to vrijeme krenulo se i jače ulagati u hitnu službu te je, ubrzo nakon prve, oformljena i druga ekipa hitne pomoći koja je bila zadužena isključivo za intervencije, dok su ostala vozila i djelatnici bili zaduženi za prijevoz pacijenata, pričao nam je Zlatko.
Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije danas raspolaže s 10 vozila hitne pomoći te broji 15 vozača. Osim u Čakovcu, njegove Ispostave djeluju i u Prelogu i Murskom Središću, dok se u Kotoribi provode vikend dežurstva. Kako u Kotoribi i Murskom Središću djeluju T2 timovi koje čine dva medicinska tehničara, vozači hitne službe, zapravo, su potrebni samo u Čakovcu i Prelogu. Danas su zaduženi isključivo za intervencije, dok se prijevoz pacijenata obavlja preko Djelatnosti sanitetskog prijevoza koji raspolaže sa svojim vozilima i osobljem. U tom smislu, kaže Zlatko, nekad je 15 vozača zadovoljavalo potrebe cijelog Međimurja, i za hitnim intervencijama i prijevozom pacijenata, radilo se više kilometara i provodilo više vremena u kombiju, dok je danas manje izlazaka na teren, no posao je puno teži i odgovorniji te zahtijeva staloženo i pravovremeno reagiranje te dobru koncentraciju na vožnju.
Timove T1 odlikuje uigrani timski rad. Kako pojašnjava Zlatko, svaki član ekipe, od liječnika, medicinskog tehničara do vozača hitne službe, jednako je zaslužan i ravnopravan član tima hitne pomoći. Svatko je odgovoran za svoj dio posla, imaju povjerenja jedni u druge, no uspješnost intervencija ovisi o radu cijele ekipe. Tako vozač aktivno sudjeluje u zbrinjavanju pacijenata, poput imobilizacije ili nošenja pacijenta na nosilima ili pak, prema nalogu liječnika, donosi dodatnu opremu na teren, što znači da i sam vozač mora znati postupke oživljavanja te biti upoznat s opremom koja se koristi. Stoga, kao i ostali djelatnici Zavoda i vozači hitne službe prolaze relicenciranje svake tri godine.
STRESAN I ODGOVORAN POSAO
Na pitanje kakav je posao vozača hitne službe Zlatko nam je otkrio kako je nedavno naišao na novinarski članak u kojem se navodi kako je primjerice u Engleskoj upravo zanimanje vozača hitne službe najstresnije zanimanje.
– Da, stresno je, od gužve u prometu, do toga da vi nikad ne znate kakvo će vas stanje zateći na samom mjestu nesreće, i naravno, najteže je kad su u pitanju djeca, no s godinama se nekako priviknete. Posao je i dinamičan, na cesti ste, vozite velikom brzinom i kad su najveće gužve u prometu, no uvijek tome pristupam vrlo odgovorno jer prevozim ljude i skupu medicinsku opremu, dodao je Zlatko.
Što se tiče samog ponašanja drugih sudionika u prometu Zlatko ističe kako građani imaju sve više razumijevanja i naprave koridor kad čuju zvukove sirena. No, još uvijek ima onih koji se neprimjereno ponašaju u prometu kad nailazi vozilo hitne pomoći, ili se ne pomaknu na vrijeme ili pak se čak utrkuju s vozačima hitne. Pored intervencija gdje se spašavaju životi, bilo je i onih gdje se na svijet rađa novi ljudski život. Posebni elan pak im daju intervencije kad nekoga spase, a on im kasnije stiskom ruke zahvali.
U KRUGU OBITELJI TE AKTIVAN ČLAN KUU ZASADBREG
Kad nije na poslu Zlatko slobodno vrijeme rado provodi u krugu obitelji, u Zasadbregu, na falačecu grunta odakle se pruža pogled na pitoreskno Međimurje, ali i okolne regije. Bavi se vinogradarstvom, voćarstvom, član je Oldtimer kluba Međimurje te KUU Zasadbreg.
– Cijela obitelj uključena je u rad KUU-a. Supruga Mirjana je predsjednica Udruge, a sinovi Danijel i Denis su tamburaši u KUU-u te u Tamburaškom sastavu ‘Kumovi’. Rado se družimo, odlazimo na folklorne susrete te smo obišli brojna fašnička događanja, a s nama ponekad ide i pas Loki. Uz KUU me vežu lijepe uspomene, često smo putovali te posjetili razne destinacije diljem Europe, pohvalio nam se Zlatko.
Mlađi sin Danijel prvostupnik je elektrotehnike, dok je stariji Denis po struci ekonomist. Posebno veselje, oko kojeg se okuplja i cijela obitelj, predstavlja im unuk Rafael koji će uskoro proslaviti prvi rođendan.
– Najstariji sam vozač hitne službe kad je riječ o stažu te je došao red na mene da se kroz nekoliko godina povučem u mirovinu. Česti rad u noćnim smjenama te fizički naporan posao u kojem vi, uz nosila koja teže 70 kg morate dizati i nositi pacijenta, često puta po stepenicama i nepristupačnim mjestima, učine svoje te se čovjek, jednostavno, potroši, priznao nam je Zlatko.
Vozač hitne službe zanimanje je koja polako odlazi u povijest. Naime, prema planu reorganizacije hitne službe zadatke vozača preuzet će medicinski tehničari, za koje se otvara i mogućnost specijalizacije prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine.
preneseno s: www.emedjimurje.hr