„Ovdje radio stanica Lopatinec“: Prvi radio u Međimurju
Počeo je emitirati 12. veljače 1967. godine, iz školskih prostorija, snagom od 50 vati. U vremenu kada nije bilo interneta, mobitela ni televizora u svakom domu, Radio Lopatinec donosio je vijesti, glazbu, obrazovne sadržaje i priče iz lokalne zajednice. Šezdeset godina poslije, škola priprema prigodno obilježavanje obljetnice i poziva sve koji čuvaju uspomene na legendarni radio da pomognu sačuvati njegovu priču.
Ovdje radio stanica Lopatinec
Danas, kada nam je gotovo svaka informacija dostupna u nekoliko sekundi, teško je zamisliti koliko je značila ta jednostavna rečenica ljudima koji su je prvi put čuli 12. veljače 1967. godine. Nije bilo interneta, društvenih mreža ni mobitela, a televizijski prijamnici nisu bili dio svakodnevice svakog kućanstva. Telefonske veze nisu bile dostupne svima, vijesti su se širile sporije, a ljudi su se najčešće informirali razgovorom, preko novina i radija.
Upravo u takvom vremenu, u Lopatincu, počela je s radom školska radio stanica koja će ostati zabilježena kao jedan od pionirskih projekata radijskog informiranja u Međimurju. Svojim je programom povezivala ljude, donosila im glazbu i vijesti te pokazala da i mala sredina može imati vlastiti glas koji će se čuti daleko izvan njezinih granica.
Školska radio stanica koja je proslavila Lopatinec
U spomenici Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu tadašnji direktor škole i urednik Radio Lopatinca Marijan Trbuhović zabilježio je početak emitiranja. „12. veljače 1967. godine prvi puta stanovnici Međimurja mogu čuti preko svojih radio-aparata najavu: ‘Ovdje radio stanica Lopatinec.’ Naime, toga dana počinje s radom školska radio stanica jačine 50 vati. U veoma kratkom vremenu ona imade ogroman broj slušaoca. Radio stanica je nabavljena iz vlastitih sredstava i u njoj rade prosvjetni radnici škole. Lopatinec postaje sve poznatiji i za njega se znade svugdje kuda dostižu valovi radio stanice“, zapisao je Trbuhović.
Iza tog projekta stajali su entuzijazam i inicijativa ljudi koji su prepoznali mogućnosti radija u vremenu kada su sredstva komunikacije bila znatno ograničenija nego danas. Radio je nabavljen vlastitim sredstvima, a u njegovu su radu sudjelovali prosvjetni radnici škole. Škola je tako, uz svoju obrazovnu ulogu, postala i malo medijsko središte.
Posebno je zanimljivo da je školska radio stanica vrlo brzo stekla velik broj slušatelja. Lopatinec je zahvaljujući radijskim valovima postajao sve poznatiji, a program je prelazio granice mjesta i dopirao do ljudi koji su željeli čuti što se događa u njihovu kraju. U vremenu bez današnjih komunikacijskih mogućnosti takav je projekt imao posebno značenje. Radio nije bio samo uređaj za slušanje glazbe, nego jedan od najvažnijih načina na koji su ljudi mogli doći do informacija, pratiti događaje i osjećati povezanost sa širom zajednicom.
Kad je radio bio prozor u svijet
Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća svakodnevica je izgledala sasvim drukčije od današnje. U mnogim kućama nije bilo televizora, telefonski priključak nije se podrazumijevao, a vijesti iz susjednih mjesta nisu bile dostupne jednim dodirom zaslona. Informacije su putovale sporije, a za njihovo prenošenje često su bili potrebni osobni susreti, razgovori i vrijeme.
Radio je u takvim okolnostima imao posebno mjesto u domu. Oko prijamnika okupljali su se ukućani, slušala se glazba, pratile vijesti i čekale omiljene emisije. Glas spikera unosio je u kuću događaje izvan njezinih zidova, a poznata najava mogla je biti mali svakodnevni ritual.
Radio Lopatinec u takvom je okruženju imao dodatnu vrijednost: govorio je o temama bliskima ljudima koji su ga slušali. Njegov program nije bio udaljen i apstraktan, nego je donosio sadržaje iz lokalne sredine, predstavljao ljude i događaje te otvarao prostor za obrazovanje, kulturu i zabavu.
Za današnje generacije, naviknute na neprekidnu dostupnost informacija i velik izbor medijskih sadržaja, Radio Lopatinec zato predstavlja i zanimljiv podsjetnik na vrijeme kada je lokalna radio stanica mogla biti središte informiranja i zajedničkog iskustva čitavog kraja.
Od glazbe i vijesti do pitanja slušatelja
Sačuvani tonski zapisi otkrivaju raznolikost programa Radio Lopatinca. Emitirali su se glazbeni sadržaji, vijesti i novosti iz Međimurja, predstavljali glazbenici, upućivale čestitke i obavijesti te donosili razgovori, komentari, reklame i prilozi iz života zajednice.
Radio nije bio namijenjen samo zabavi. U programu su se obrađivale teme glazbenog obrazovanja i odgoja, povijesti Narodnooslobodilačke borbe i oslobođenja Međimurja, a zabilježen je i razgovor s urednikom Marijanom Trbuhovićem o Esperantu. Među sačuvanim sadržajima nalazi se i nastavni sat s čitanjem.
Posebno mjesto imali su lokalni događaji i pitanja koja su zaokupljala stanovnike. Predstavljala se mjesna zajednica, razgovaralo se o samodoprinosu za ceste, a emitirana je i reportaža o priredbi „Najglas u Lopatincu“. Slušatelji su mogli postavljati pitanja o samom radiju i drugim temama o Međimurju.
U programu su bili zastupljeni humor i razonoda, zabavna i revijalna glazba, festivali, smotre i različite priredbe. Sačuvani materijali bilježe i uključenje u Radio Čakovec i Radio Zagreb, što svjedoči o povezanosti radijskih inicijativa. Takva raznolikost pokazuje da je Radio Lopatinec bio mnogo više od tehničkog eksperimenta. Bio je prostor u kojem su se susretali obrazovanje, kultura, informiranje i svakodnevni život mjesta. Njegov program danas nam pruža uvid ne samo u povijest radija, nego i u teme, interese i način života ljudi koji su ga slušali.
Sačuvani glasovi ponovno se mogu čuti
Vrijednost Radio Lopatinca prepoznata je i desetljećima poslije njegova početka rada. Općina Sveti Juraj na Bregu angažirala je Jurja Horvata iz Lopatinca, koji je digitalizirao devet vrpci i 28 tonskih zapisa. Zahvaljujući tom poslu, dio nekadašnjeg programa sačuvan je i danas dostupan za ponovno slušanje.
Ti zapisi predstavljaju vrijedan dio zvučne baštine Međimurja. U njima nisu sačuvane samo emisije, glazba i najave, nego i glasovi ljudi, način govora, teme koje su obilježavale vrijeme te atmosfera nekadašnjeg svakodnevnog života.
Slušajući stare snimke, možemo barem nakratko zamisliti kako je izgledalo vrijeme kada su se ukućani okupljali oko radio-prijamnika, kada su učenici i nastavnici stvarali program i kada je glas iz Lopatinca dopirao do slušatelja u okolnim mjestima.
Digitalizacija je važan korak u očuvanju takvih uspomena, ali priča o Radio Lopatincu još se može nadopuniti. Sigurno postoje ljudi koji pamte njegove emisije, sudjelovali su u njegovu radu ili u svojim domovima čuvaju fotografije, dokumente i druge tragove njegova postojanja.
Škola poziva: sačuvajmo priču o Radio Lopatincu
Upravo zato Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu iduće će godine, na prigodan način, obilježiti 60. obljetnicu Radio Lopatinca. Želja je prisjetiti se ljudi koji su ga pokrenuli, stvarali njegov program i slušali njegove emisije, ali i dodatno istražiti njegovu ulogu u povijesti mjesta i cijelog Međimurja.
Pozivamo sve nekadašnje suradnike, učenike, slušatelje i mještane koji imaju sjećanja na Radio Lopatinec ili posjeduju bilo kakve materijale povezane s njim da se jave u školu. Dobrodošle su fotografije, tonske snimke, dokumenti, novinski članci, bilješke, pisma, kao i osobna sjećanja i priče.
Svaka uspomena može biti važan dio mozaika. Možda netko čuva fotografiju radijske opreme, netko se sjeća određene emisije ili glasa spikera, a netko ima priču o tome kako se radio slušao u njegovu domu. Želja nam je objediniti ono što već imamo s materijalima i sjećanjima koja se još čuvaju u privatnim zbirkama i obiteljskim albumima.
Na taj bismo način sačuvali što cjelovitiju priču o Radio Lopatincu i prenijeli je novim generacijama. Jer povijest lokalne zajednice ne čine samo službeni dokumenti i datumi. Čine je i ljudi, njihova iskustva, uspomene i mali događaji koji su obilježili svakodnevicu.
Čuvajući Radio Lopatinec, čuvamo i priču o našem kraju
Briga o Radio Lopatincu dio je šireg nastojanja škole da istražuje i čuva baštinu svojega kraja. Potaknuli smo šetnju stazama grofova Feštetića u Brezju na što se nadovezala priča o „dvorcu“ u Malom Mihaljevcu, a nastojali smo oživjeti i priču o rudniku u Dragoslavcu. Iduće godine obilježit ćemo i 60 godina od zatvaranja područne škole u Brezju.
Svaka od tih priča na svoj način govori o ljudima, radu, obrazovanju i životu u našem kraju. Radio Lopatinec pritom zauzima posebno mjesto jer je sačuvao nešto što se ne može vidjeti poput stare zgrade ili predmeta – glasove i zvukove jednog vremena. Škola tako, uz svoju obrazovnu ulogu, nastoji biti i čuvarica lokalne baštine, mjesto na kojem se prikupljaju sjećanja, povezuju generacije i čuvaju priče koje bi inače mogle pasti u zaborav. To je prilika da učenici upoznaju povijest vlastitoga mjesta, a starije generacije podijele svoja iskustva i ostave trag budućim naraštajima.
Šezdeset godina nakon početka emitiranja Radio Lopatinca, u svijetu u kojem su informacije dostupne gotovo trenutačno, vrijedi se prisjetiti vremena kada je jedna školska radio stanica mogla povezati ljude i učiniti da Lopatinec postane poznat mnogo šire od svojih granica. Zato pozivamo sve koji imaju uspomene, zapise ili bilo kakvu priču o Radio Lopatincu da nam se jave i pomognu sačuvati ovo vrijedno poglavlje međimurske povijesti.
A sve je počelo 12. veljače 1967. godine, najavom koja se pronosila radijskim valovima i ostala zapisana u povijesti mjesta: „Ovdje radio stanica Lopatinec.“
preneseno s: fb Željko Kraljić