U svijetu vjerojatno ne postoji osoba koja u jednom trenutku svoga života nije sanjala američki san, ili barem neku njegovu blažu verziju
Bili Amerikanci ili Europljani, svi smo odrasli na majčinom mlijeku i američkim filmovima. Glamur Hollywooda pomiješan s neponovljivom moći američke automobilske industrije ostavio je neizbrisiv trag na našim umovima i ukusima.
Cadillac, Chevrolet, Pontiac, Dodge; Elvis Presley, James Dean, Burt Reynolds, Marilyn Monroe…
Iako su definirali različite povijesne ere i stilove, u našem kolektivnom sjećanju zajednički tvore amalgamaciju tog jedinstvenog i neponovljivog americana doživljaja.
Već na sam spomen njihovih imena lako je zamisliti američku idilu prošloga stoljeća; retro restoran s ogromnim neonskim znakom i separeima od vinila, konobarica koja na koturaljkama poslužuje ledeni frape, kožne jakne, ruka bezbrižno prebačena preko naslona suvozačeva sjedišta, dvometarna hauba i rika nezasitne zvijeri ispod poklopca motora.
Promatramo Corvette i Thunderbirdove; gledamo i divimo se Mustanzima i Challengerima, a riječi naviru same od sebe: „Jednoga dana imat ću ovakav auto“. I tako dani prolaze, a mi čekamo. Na taj jedan savršen dan. Na vlastiti djelić američkoga sna.
I baš zato je jedna posebna ekipa otkačenih Međimuraca riječi „jednoga dana“ odlučila pretvoriti u „ovdje i sada“.
Američki sveti Juraj
Kod nekih ljudi jednostavno vidite da su rođeni s rock’n’rollom u krvnim žilama. Robert Kušar iz Lopatinca bez problema bi se uklopio u neki rock ili punk bend, no s obzirom da kod nas u Međimurju punk ipak više nije živ, umjesto glazbene ikone, Robert je predsjednik Kluba američkih automobila St. George Hills. Udruga je osnovana 2018. godine te danas broji oko 50 članova.
– Otkako znam za sebe, volim klasične američke automobile. Netko voli pse, netko voli cvijeće, a ja volim automobile. To je jednostavno prirođena ljubav, baš kao i afinitet za bilo što drugo. Sjećam se kada sam kao dijete prvi put uživo vidio američko vozilo, bio je to Chevrolet Camaro, meni je bilo negdje deset godina i od svih automobila u toj autokući, jedino mi se on svidio – prisjeća se Robert.
– Ljubav prema američkim automobilima pratila me cijeli život. Očito nisam bio jedini jer je broj „Amerikanaca“ u našem kraju samo nastavljao rasti. Počeli smo se družiti, sprijateljili se i kad nas je bilo otprilike 20 odlučili smo osnovati klub. Tko je sveti George Hills i kako je povezan s američkim automoto klasicima? Robert na pitanje odgovara gromoglasnim smijehom.
– Kada smo dogovarali detalje registracije kluba, okupili smo se kod prijatelja Luke Šoltića te smo u njegovom podrumu popili par piva. Jedna boca na sebi je imala etiketu pivovare „Saint George Hills“ i shvatili smo da to u doslovnom prijevodu znači „Sveti Juraj na Bregu“, što je ujedno ime općine u kojoj je Lopatinec smješten. Protumačili smo to kao znak i odlučili našu udrugu nazvati Klub američkih automobila St. George Hills!
I tako su Robert i ekipa slučajno stvorili američko-međimurskog sveca zaštitnika klasičnih automobila. Popularnost američkih automobila nastavila je rasti pa je tako rastao i interes za članstvo u udruzi.
– Naš klub ne okuplja isključivo starodobna američka vozila, imamo i velik broj novijih automobila. Rekao bih da imamo najviše Corvetta, one su nekako najpopularnije, a dosta je i Pick-Up kamioneta, prvenstveno jer su praktični kada treba prevoziti teret. Kada se naši članovi okupe, nastaje doista lijep vozni park, imamo Cobru Shelby, Delorian, nekoliko GMC Pick-Up kamioneta, Mustang, Lincoln, tri Chevy Van kombi vozila, Plymouth Satelite…
Druženje i prijateljstvo bili su primarni motivi za osnivanje kluba, a nakon punih osam godina rada oni su važniji nego ikad prije.
– Ekipa u klubu je odlična, svi smo složni i otkačeni. Zajednički smišljamo lude ideje i uvijek nam je zabavno. Naši automobili za nas imaju neprocjenjivu vrijednost upravo zbog zajedništva koje stvaraju. Okupimo se pa se vozimo, idemo na izlete, zajednički uživamo u našim limenim ljubimcima. Često posjećujemo i druge klubove, sudjelujemo na njihovim susretima pa upoznamo nove ljude – svi mi zaljubljenici u američka vozila slično razmišljamo, volimo pomoći jedni drugima, dati ideje, razmijeniti znanja… Često jedni drugima pomažemo oko nabave dijelova i popravaka, a rado i učimo jedni od drugih. Gotovo svake godine sudjelujemo na susretima diljem Hrvatske, ali i u Sloveniji, Mađarskoj i Austriji – kaže Robert.
Osim što sudjeluju na susretima drugih klubova, svake godine organiziraju i svoj susret, popularni US Car Picnic u Brezju.
– Dugo smo pričali o tome kako bi bilo lijepo organizirati vlastiti susret i onda smo samo jednom odlučili: „Ajmo se okušati kao domaćini.” I mogu Vam reći da smo zadovoljni, jako je dobro ispalo. Zajednički smo osmislili eksterijer i dekoracije, a inspiraciju smo pronašli prvenstveno u doživljajima stečenima putovanjima po SAD-u, ali u starim američkim filmovima i glazbi te na susretima drugih klubova. Ne organiziramo susret zbog zarade, već radi lijepih sjećanja i to se definitivno osjeća u konačnom rezultatu. Ulaz za sudionike i posjetitelje je besplatan, bitno nam je samo da se svi zabavljaju. Sviđa mi se to što svake godine sve više ljudi ostaje i kampira tijekom noći, vidi se da se svi ugodno osjećaju. Ove su se godine brojni sudionici i posjetitelji samoinicijativno preodjenuli u kaubojske i pin-up kostime, što je događaju dalo dodatnu dimenziju.
Kako kaže Robert, ludih ideja u klubu nikad ne nedostaje pa je tako i ove godine na susretu pažnju plijenio automobil prerezan na pola i pretvoren u roštilj.
– Kupio sam slupani Mercury Marquis jer sam htio iskoristiti neke dijelove. Stražnji dio vozila ostao je netaknut, a bilo nam je žao baciti ga na otpad. I tako je jedno popodne prijatelj donio aparat za varenje i počeo variti. Nekome je palo na pamet da bi u prtljažnik stao roštilj, drugi kolega je donio rešetku, treći je donio lim i nastao je autogrill! Pretvorio se u neizostavan dio svakog susreta – smije se Robert.
Velika američka avantura
Kao i većini zaljubljenika u klasične američke automobile, i Robertu je teško izdvojiti favorite.
– Svi su lijepi na svoj način, osobito američki automobili proizvedeni do kraja 1970-ih godina. Bitno je samo da je u pitanju V8 motor koji daje karakterističan zvuk. Chevy Van mi je fantastičan jer na dugom putovanju nudi komfor kakav ne pružaju ni novija vozila, a još iza ima i mjesta za prespavati – priča s entuzijazmom.
Iskustva s dugim putovanjima u Chevroletu Robert ima s obzirom da je ove godine s članovima kluba organizirao putovanje u SAD tijekom kojega su upravo u Chevy Van vozilu prešli čitavu duljinu povijesne Rute 66.
– Bilo nas je ukupno 11 i na putu smo proveli 20 dana. Ekipa je bila top, na ruti smo upoznali super ljude, boravili smo u usputnim motelima kako bismo doživjeli onaj pravi američki ambijent, pečenjarili, uživali u lokalnoj kulturi i hrani…
Tomi Kurečić i ja stigli smo prije ostatka ekipe te smo za potrebe putovanja kupili tri Chevy Van vozila upravo zbog prostora, komfora i sigurnosti koju pružaju. Također smo usput pregledali neka vozila koja su naši članovi namjeravali kupiti.
Putovanje je na početku bilo pomalo stresno jer prirodno brineš što će biti ako se auto pokvari, ipak su u pitanju vozila stara gotovo četrdeset godina, međutim ubrzo smo vidjeli da sve funkcionira pa smo se opustili i uživali u našoj američkoj avanturi.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3721
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: Nikki Zagoracz