Feštetićeve staze u Brezju pokazale su kako priroda, povijest i baština otkrivaju skrivene priče Međimurja kroz šetnju Jurjevskih ljetnih večeri
Što se događa kada se spoje priroda, povijest, rekreacija i ljudi željni novih spoznaja? Dobije se još jedna uspješna šetnja u sklopu programa Jurjevske ljetne večeri – Petkom u prirodi, koja je ovoga petka sudionike odvela u Brezje, na tragove grofova Feštetića i zaboravljenih priča međimurske prošlosti.
Već na okupljanju kod Dječjeg vrtića Šumska vila bilo je jasno da Brezje nije obično selo. Priča o nekadašnjoj školi, koja je tijekom desetljeća bila mnogo više od mjesta za nastavu – od disco kluba i skladišta do doma Foto kino kluba Breza i utočišta izbjeglicama tijekom rata – pokazala je koliko jedno mjesto može čuvati uspomene različitih generacija.
Sudionici su upoznali i bogatu društvenu povijest mjesta – kapelicu Srca Isusova, vrijedne vatrogasce, Nogometni klub Hajduk i Streljački klub Zelenbor, čiji su članovi zajedno s Općinom Sveti Juraj na Bregu nakon šetnje pripremili okrjepu za sve sudionike.
No pravo bogatstvo Brezja krije se u njegovoj okolici. Na malom prostoru isprepliću se retencije Jegerseg, Globetka i Šenkovec, Bedekovićeve grabe, spomen-šuma Zelenbor, Succulent Fantasy, nekadašnja vila Valentina Morandinija te brojni lokaliteti koji i danas skrivaju neistražene priče.
Posebnu pozornost privukao je Stari grad Brezje. Iako na terenu danas gotovo da nema vidljivih ostataka, stare karte, sjećanja mještana i suvremene Lidar snimke otkrivaju kako se ispod šumskog tla možda kriju ostaci značajne građevine. Uz Stari grad spominju se Feštetići, Zrinski, pa čak i starije utvrde, a odgovore će dati tek buduća istraživanja.
Velik interes izazvala je i maketa drvene kuće iz 1803. godine koju je predstavio Robert Martinčević, dok je Franjo Klobučarić, unuk Pavla Vidovića, šumara iz vremena Feštetića, donirao dvije stare cigle za koje se pretpostavlja da potječu upravo iz toga razdoblja. Takvi nalazi možda su tek mali komadići prošlosti, ali upravo oni često otvaraju vrata novim istraživanjima.
Iako je temperatura bila visoka, duboka hladovina šume pružila je ugodnu svježinu pa je gotovo dvosatna šetnja protekla u izvrsnom raspoloženju. Posebno je veselilo mnoštvo djece koja su istraživala šumske putove, dok su odrasli s velikim zanimanjem slušali priče o prošlosti kraja kojim svakodnevno prolaze.
Na kraju je sve završilo onako kako i priliči međimurskom gostoprimstvu – uz osvježenje, okrjepu i druženje te mnoštvo pozitivnih komentara sudionika iz cijelog Međimurja.
No ova okupljanja odavno su prerasla obične rekreativne šetnje. Ona su postala prilika da ljudi ponovno upoznaju svoj zavičaj, da zastanu na mjestima pokraj kojih su godinama prolazili ne znajući kakve se priče ondje skrivaju. Pokazuju da baština nije samo ono što je zapisano u knjigama ili izloženo u muzejima. Ona živi u šumama, starim putovima, potocima, usmenim predajama i sjećanjima ljudi.
Upravo zato svaka nova šetnja nije samo obilazak prirode, nego putovanje kroz vrijeme koje nas podsjeća da ono što ne upoznamo i ne ispričamo – s vremenom zauvijek nestane. A dok god ima ljudi spremnih hodati, istraživati i prenositi te priče dalje, međimurska baština nastavit će živjeti. Dvije šetnje u kolovozu bit će 14.8. kada ćemo tražiti „dvorac“ u Malom Mihaljevcu i posjetiti retenciju Šenkovec i završna šetnja bit će 21.8. Jegerseg i Succulent Fantasy.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: Željko Kraljić