Krešimir Jurčević iz Pleškovca spojio je policijski posao i biodinamičku poljoprivredu, uvjeren da se zdrava hrana može uzgojiti bez kemije, plastike i hibridnog sjemena
Za Krešimira Jurčevića policijska odora i motika nisu suprotnosti. Dok radnim danom obavlja odgovoran posao policajca, slobodno vrijeme provodi među povrćem, voćem, pčelama i zemljom koja, kako kaže, vraća onoliko koliko joj čovjek pruži. U Međimurje ga je prije gotovo tri desetljeća doveo posao.
“Davne 1996. godine zaposlio sam se u Međimurju. Inače sam iz Osijeka, a danas sa svojom obitelji živim u Pleškovcu”, kaže.
Ono što je započelo kao mali obiteljski vrt za vlastite potrebe s vremenom je preraslo u ozbiljan hobi, a potom i registrirani OPG.
“Za svoju obitelj i sebe počeo sam uzgajati povrće. Tri godine sam učio, eksperimentirao i isprobavao različite metode. OPG sam otvorio 2021. godine, a biodinamičkom proizvodnjom bavim se već šest ili sedam godina”, priča.
Uz povrćarstvo bavi se i pčelarstvom, no najveći dio njegova rada danas čini proizvodnja presadnica ili flanci, ako ćemo po domaćem govoru koji Jurčević voli, ali nikako da se usudi i sam na njemu pričati.
Sadnice koje se mogu razmnožavati godinama
Jurčević odmah ističe kako njegove presadnice nisu iste kao one koje se mogu pronaći na tržnicama ili u vrtnim centrima.
“Većina današnjih presadnica dolazi od hibridnog sjemena. Takve biljke daju plod, ali njihovo sjeme uglavnom nije moguće koristiti za novu proizvodnju sadnica. Kod mene su sadnice proizvedene od ekološkog i starinskog sjemena. To je najveća razlika”, objašnjava.
Kaže kako današnji sustav prisiljava proizvođače da svake godine kupuju novo sjeme, dok su nekada ljudi bili samodostatni.
“Naše bake nisu kupovale sjeme. Na kraju sezone uzelo se nekoliko najljepših plodova, iz njih sjeme i ono je bilo dovoljno za pola sela”, objašnjava.
Zbog toga, kaže, njegov cilj nije velika zarada, već nešto plemenitije: “Od presadnica ne mogu živjeti. Moj cilj je ljudima omogućiti da ponovno dođu do pravog sjemena. Da kupe sadnicu, uzgoje plod, izvade sjeme i iduće godine sami nastave proizvodnju.”
Bez plastike i bez otpada
Na njegovom gospodarstvu gotovo da nema plastike. Presadnice ne rastu u plastičnim čašicama niti u stiropornim spremnicima, već u posebno prešanim grudama zemlje.
“Kada kupite klasičnu presadnicu, zajedno s njom kupujete i plastiku koja završava kao otpad. Kod mene toga nema. Biljka raste u prešanoj zemlji. Korijen se prirodno razvija unutar grumena zemlje i ne zapliće se uz stijenke posude. Kada se presadnica posadi u vrt, korijen se tek tada slobodno širi”, objašnjava nam Jurčević i kaže da se takav način proizvodnje posljednjih godina sve više koristi u zapadnoj Europi.
Pčele su ga naučile kako priroda funkcionira
Velik utjecaj na njegov način razmišljanja imale su upravo pčele: “Pčele su me naučile da radim što manje otpada. U njihovoj zajednici ništa se ne baca i sve ima svoju svrhu. To me potaknulo da i sam pokušam ostaviti što manji trag svojim boravkom na Zemlji.”
Na svom imanju koristi prirodne pripravke koje sam izrađuje: “Sve što biljci treba nalazi se u prirodi. Za zaštitu koristim pripravke od koprive, preslice, kamilice ili stolisnika. Na svom gospodarstvu imam i piliće, a planiram nabaviti magarce kako bih zatvorio cijeli krug održive proizvodnje.”
“Ne hranimo biljku, nego zemlju”
Jedna od osnovnih postavki biodinamičke poljoprivrede razlikuje se od klasičnog pristupa.
“Cilj nije hraniti biljku nego zemlju. Kada imate zdravu, humusnu i živu zemlju, biljka će sama uzeti ono što joj treba. Takva proizvodnja zahtijeva puno više vremena, ali i strpljenja.
Prirodu ne možete požurivati. Neće sve uvijek biti savršeno, ali upravo je taj rad u vrtu najbolja relaksacija nakon, recimo, policijskog posla. Mislim da smo izgubili dodir sa zemljom, a upravo nam on danas najviše nedostaje”, objašnjava nam policajac biodinamičar.
Mjesec također ima svoju ulogu
Posebnost biodinamike je i praćenje prirodnih ritmova, prije svega Mjesečevih mijena. Ne zove se uzalud njegov OPG – OPG Luna.
“Ljudi su često skeptični, ali svi prihvaćamo da Mjesec uzrokuje plimu i oseku ili da tijekom punog mjeseca mnogi lošije spavaju. Zašto onda ne bi utjecao i na biljke?”.
U biodinamičkoj proizvodnji koristi se godišnji sjetveni priručnik koji se izrađuje prema položaju Mjeseca i prirodnim ritmovima.
Jurčević pritom ističe važnost Rudolfa Steinera, začetnika biodinamičke poljoprivrede, koji je rođen upravo u Donjem Kraljevcu.
“Za svaku godinu postoji novi sjetveni priručnik. Njime se određuje kada je najbolje sijati, presađivati, brati ljekovito bilje ili čak otvarati košnice. Isprobao sam te preporuke u pčelarstvu i mogu reći da stvarno funkcioniraju.”
Zlatice skuplja rukama
Na njegovom imanju nema kemijskih sredstava protiv štetnika: “Zlatice na krumpiru skupljam rukama. Tako se nekada radilo. Susjedi su me u početku gledali kao čudaka, ali u ekološkoj proizvodnji drugačije ne ide.”
Dodaje kako su upravo starije generacije imale znanja koja danas polako nestaju.
“Naše bake znale su puno više nego što danas mislimo. Nekada je gotovo svaka kuća imala kravu, vrt i vlastitu hranu. Danas smo postali potpuno ovisni o trgovinama, mineralnim gnojivima i velikim proizvođačima.”
Prisjeća se kako je i kratkotrajni poremećaj svjetskih transportnih lanaca prije nekoliko godina zbog nasukanog broda u Sueskom kanalu pokazao koliko je suvremena poljoprivreda ranjiva. Odjednom je zavladala nestašica gnojiva, a time i kriza u poljoprivredi.
“Danas malo tko zna proizvesti hranu bez mineralnih gnojiva. A prije četrdeset ili pedeset godina u trgovini su se kupovali samo šećer, kava i ulje. Sve ostalo bilo je u vrtu ili u štali.”
Znanje koje ne bi smjelo nestati
Krešimir Jurčević smatra da bi se osnovama uzgoja hrane djeca trebala učiti još u školama: “Žao mi je što se ta stara znanja gube.
Sve smo nezdraviji, a sve manje znamo odakle dolazi hrana koju jedemo. Možda upravo zato vrijedi zastati, uzeti sjeme u ruke i prisjetiti se kako su to radile naše bake.
Ponekad najmodernije rješenje nije novo – nego ono koje smo naslijedili od predaka.”
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavila: Petra Bobić
foto: PB/OPG Luna