Tamara i Saša Kovačić zajedno su već mnogo godina, a još su u ranoj mladosti imali zajednički cilj: svoj kutak u prirodi, te obitelj koja je okružena životinjama i koja uz njih pronalazi svoj mir. Posjetili smo ih na njihovom ranču u Okruglom Vrhu gdje trenutno živi trinaest magaraca (devet odraslih i četiri mladunca) i pet patuljastih himalajskih kozica.
Prizor je to za pamćenje, a uljepšan je i veselim dječjim smijehom – njihov sin Andreas koji ima četiri i pol godine neprestano skakuće oko ovih divnih, pitomih životinja i odrasta uz ljubav i prirodu. Već je pravi rančer – s tatom je kod svakog posla, a kozice i magarci dobri su mu prijatelji, a daje im imena po likovima iz crtića. Imaju i malog sinčića Aleksandra koji ima tek četiri i pol mjeseca, ali već se i on raduje i smije grupici životinja koje slobodno šeću oko kuće.
- Naši magarci žive slobodno, na ranču koji smo nazvali “Magoland”, ispričali su nam Tamara i Saša. Prvu magaricu nabavili smo zajedno prije trinaest godina, kao mladi par. Zvala se Tweety, a bila je pasmine primorsko – dinarski magarac. Zanimalo nas je kako će se snaći u našem podneblju i ispalo je odlično. Odmah smo se zaljubili u nju, jer ove su životinje prekrasnog karaktera. Ubrzo smo joj nabavili i društvo, magarca Zvonka i tu je započela naša priča.
Iako postoji vjerovanje da su magarci tvrdoglave životinje, to nije točno, rekla nam je Tamara. Magarci su jako inteligentni i s njima se sve možete dogovoriti, samo na lijep način. Tamara je po zanimanju učiteljica, pa jako dobro zna da lijepa riječ otvara svaka vrata. Tako je i s njihovim magarcima, ispričala nam je. Oni imaju svoju slobodnu volju, ali u dogovoru s vlasnikom, vrlo su poslušni i razumni. Zanimljivo je, doznali smo, da je u stadu magaraca predvodnik uvijek ženka. To je prilično neobično, ali Tamara nam je kroz smijeh rekla da je to njoj normalno, ipak su žene bolje organizirane i uvijek znaju što žele, odatle je valjda i proizašla ova zanimljiva životinjska hijerarhija.
Svoje magarce, Tamara i Saša uzgajaju jedino kao ljubimce, a zauzvrat im magarice daju mlijeko, koje je dokazano izvor obilja korisnih nutrijenata. Prirodni je lijek za liječenje i ublažavanje bronhitisa, astme, kašlja, psorijaze, alergija, prehlade, služi za detoksikaciju jetre, kao pomoć u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, za jačanje imunološkog sustava, balansiranje mikroflore i pomoć pri uravnoteženju metaboličke aktivnosti stanica. Po svom je sastavu najsličnije majčinom mlijeku. Ima niski postotak masnoće i puno vitamina. Slatkog je okusa i nema nikakav čudan miris, pa ga i djeca vole piti. Osobe alergične na kravlje i kozje mlijeko mogu ga bez problema piti, a dnevna propisana doza je jedan decilitar dnevno.
- Mnogo nam se ljudi javlja kad iscrpe sve konvencionalne metode liječenja i probaju s magarećim mlijekom, rekla nam je Tamara. Brojni bolesnici već nakon nekog vremena osjete poboljšanje i to nam je najveća motivacija da nastavimo s ovim poslom. Jako nam je drago kad nekome pomognemo upravo mlijekom naših dragih ljubimica.
Trenutno na “Magolandu” živi i pet himalajskih kozica. To su iznimno simpatične životinjice vesele naravi, a obitelj Kovačić uzgaja ih također samo kao ljubimce.
- Iako su naše kozice s Himalaje, nismo išli po njih tako daleko, rekli su nam u smijehu. Prve smo nabavili u Hrvatskoj, a trenutno smo među većim uzgajivačima ove vrste. Trenutno imamo četiri ženke i jednog mužjaka, ali kad se ojare, zna ih biti po petnaest. Svaka kozica može biti skotna čak i dva puta godišnje ili dva puta u godinu i pol, a prosječno dobije po dva jareta.
Mlade magarce i kozice Tamara i Saša prodaju isključivo kao kućne ljubimce. Interesa ima, doznali smo, mnogi ljudi biraju ih za ljubimce, a prije nego dogovore odlazak neke od životinja, dobro se raspituju o budućim vlasnicima. Važno im je da njihove drage životinje dobiju lijep život i sretno okruženje.
Na kraju razgovora, doznali smo da ni s magarcima, ni s kozicama, nema previše posla. I jedni i drugi žive slobodni na ispaši, uz travu jedu sijeno, a kao dodatak zob, kukuruz, voće, povrće i suhi kruh. Magarci su stalno na otvorenom, imaju mogućnost ući u svoje boksove kad im je hladno ili kad je loše vrijeme, ali nitko ih ne drži zatvorene. Kozice su također slobodne, jedino ih noću sklone jer su male i ranjive. Više je brige s papirima koje administracija zahtijeva – magarci su čipirani i imaju putovnice, a kozice imaju markice. Obiteljski OPG ima sve potrebne dokumente, a birokracija je opsežna i komplicirana. Sve to ipak ne obeshrabruje ovaj simpatičan par, te oni svakog jutra iznova kreću u novu avanturu i veselo putovanje sa svojim neobičnim ljubimcima.
preneseno s: www.mnovine.hr
objavila/foto: Aleksandra Sklepić