Stjepan Zadravec iz Vučetinca prodavao je prelijepe šljive iz vlastitog nasada – za kolače, za pekmez, za knedle
U šetnji čakovečkim sajmom srijedom, teško je ne primijetiti vedra lica koja inače viđamo svakog tjedna na Sajmištu. Razmijenimo koju riječ, provjerimo jesu li dobro i kako ide prodaja i svatko pođe svojim poslom.
To su mali uzgajivači i prodavači koji u svojim vrtovima imaju povrća i voća taman za svoje potrebe, a ako je sezona rodna, donose višak na sajam u nadi da će prodati trud svojih ruku i srca.
Na jednog od takvih prodavača naišli smo dva dana prije Velike gospe – Stjepan Zadravec iz Vučetinca prodavao je prelijepe šljive iz vlastitog nasada. Za kolače, za pekmez, za knedle, a možda i za rakiju.
No, u jednom trenu, tijekom razgovora s gospodinom Zadravcem, prisjetili smo se gdje smo ga već vidjeli.
Naime, ured naše redakcije, u Zrinsko-Frankopanskoj ulici u Čakovcu, nekada je bila Vajdina poslovnica.
A “gospon Štefek” stajao je iza pulta, točno na mjestu gdje je danas stol s računalom novinarke koja piše ovaj članak, sve do trenutka kada je otišao u mirovinu.
Godinama je na tom mjestu pozdravljao kupce, mušterije i spremao narudžbe. A danas pozdravlja kupce, stare znance i nas svake srijede na čakovečkom sajmu.
Radno mjesto Stjepana Zadravca možda se promijenilo, no osmijeh i pozitivan stav je ostao.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: PB