Prsti pamte više od glave. Jasna Perko (68) je to potvrdila na svojoj povratnoj radionici pletenja od kukuruznog lišća, nakon punih trideset godina pauze.
U Domu mladeži u Lopatincu, gdje su se sastale članice Udruge žena Lopatinec, između šuškanja lišća i smijeha okupljenih žena oživio se zanat koji je nekad bio dio svakodnevnog seoskog života. Za Jasnu je ovo mnogo više od kreativnog provodjenja vremena – „moja vlastita terapija“, kao što sama kaže.
Na radionici posvećeno je pletenju od komušine, odnosno luščinja – lokalnog naziva za lišće kukuruznog klipa u ovom dijelu sjeverozapadne Hrvatske. Od komadića lišća pod smjernim rukama učesnica nastajaju tradicijski cekeri, nježni cvijeti za vaze te ukrasni vjenčići za vrata.
Voditeljica radionice Jasna Perko, ovaj je zanat naučila još od majke u osnovnoj školi. Iako ju je život odveo u drugi smjer i desetljećima nije plela, kad se u udruzi ponovno prihvatila lupija, prsti su proradili sami od sebe.
– Prisjetila sam se svega, ne možeš to zaboraviti! Meni je ovo užitak i opuštanje. Kad sinu kažem da idem na terapiju, on zna kamo idem, priča kroz smijeh Jasna, inače umirovljena cvjećarica.
Proces zahtijeva strpljenje i pripremu: pletenje se vrši isključivo mokrim materijalom kako lišće ne bi pucalo, a za jedan ceker u prosjeku potrebna su dva poslijepodneva. Poseban šarm radovima daju prirodne boje; osim kupovnih, pojedine komade boji se tradicionalno, pomoću orahovog lišća, što daje toplu, zemljanu nijansu.
Na stolovima su nizali cekeri i efektni vjenčići koje je aranžirala Jasnina kći Štefanija, dok su domaćice pobrinule da nitko ne ode praznih ruku ni praznog trbuha.
preneseno s: www.mnovine.hr
objavila/foto: Sanja Heric