Priče o uspješnim obiteljskim vinogradarima često počinju s anegdotama o djedovima i pradjedovima, koji su davnih dana zasadili prve trsove, a tek su njihovi unuci uspjeli stvoriti pravo obiteljsko gospodarstvo.
No, u obitelji Turk put do vinograda bio je sve samo ne uobičajen. Uspjeli su stvoriti jednu autentičnu međimursku priču, s daškom Jugoslavije i estrade.
U svemu je prednjačio Josip “Joža” Turk, nekadašnji glazbenik i osnivač jedne od najvećih estradnih agencija u bivšoj državi pod nazivom “Lira”. Njegova agencija, koja je u svoje zlatno doba zapošljavala stotine glazbenika i imala poslovnice od Pule i Zagreba pa sve do Beograda, ostavila je neizbrisiv trag u muzičkom životu cijele regije. Kada je došlo vrijeme za mirovinu, nemirni duh i ljubav prema društvu usmjerili su obitelj prema novom izazovu – vinarstvu.
Sve je zapravo krenulo „od nule“, s malom vikendicom u Vučetincu i svega tisuću i pol trsova.
– Ono što je u početku bio hobi i ugodno mjesto za druženje s prijateljima i glazbenicima nakon gaža, uz puno truda i stalna ulaganja preraslo je u ozbiljno obiteljsko gospodarstvo, priča nam 87-godišnji Joža Turk, koji je unatoč svojim godinama i dalje iznimno vitalan.
Danas obitelj obrađuje oko četiri hektara vinograda raspoređenih na nekoliko lokacija u blizini. Posao je s godinama preuzeo i sin Josip, inače diplomirani vinar, čime je obiteljska tradicija dobila i stručnu potporu, a vjerno pomaže i Jožina supruga Vera.
Na njihovim se parcelama uzgajaju vrhunske sorte zaštićenog europskog porijekla, među kojima su Sivi pinot, Sauvignon, Muškat žuti i Zweigelt crni. U spomen na estradne početke i korijene iz kojih je sve izraslo, njihova vina i danas na bočicama ponosno nose zaštitni znak i logo lire.
Ono po čemu se ovo gospodarstvo posebno ističe jest iznimno uspješan model izravne prodaje, jer više od polovice ukupne proizvodnje plasiraju direktno na kućnom pragu, dok ostatak odlazi u lokalne ugostiteljske objekte i privatnim kupcima. Tajna njihovog uspjeha leži u iskrenom i toplom ugostiteljskom pristupu u sklopu kojeg svakog gosta koji dođe na prenoćište ili u obilazak počaste čašom vrhunskog vina.
Procijene preferencije gostiju pa damama ponude mirisni Muškat, dok gospodi ponude Sivi pinot ili Sauvignon. Nakon takvog dočeka gotovo nitko ne ode bez kupljene butelje, ne zato što moraju, nego zato što prepoznaju pravu kvalitetu.
Uz vinarstvo se obitelj bavi i smještajem gostiju, pretežno tranzitnih turista iz Poljske, Češke, Njemačke i Austrije. Ipak, napominju kako je kontinentalni turizam izuzetno zahtjevan jer za razliku od obale, gdje gosti ostaju po tjedan ili dva, ovdje dominiraju vikend-posjetitelji i prolaznici. Riječ je o poslu koji se radi od 0 do 24 sata i u kojem se oko svakog čovjeka treba snažno potruditi kako bi se ponovno vratio, no spoj bogate povijesti, teškog rada i domaće pristupačnosti pokazao se kao dobitna kombinacija koja Međimurju daje poseban šarm.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavio/foto: Benjamin Jakopić