Nestali prostori, sačuvane priče – Brezje
U Brezju su posljednje dvije godine ponovno aktualne i oživljene šetnje stazama grofova Feštetića. Korak po korak, dio po dio, još uvijek se otkrivaju dijelovi mozaika prošlosti ovog sela.
Postoje cigle za koje se smatra da su dijelovi Starog grada Brezje, pronađen je i betonski ukras na tom lokalitetu za koji se pretpostavlja da je povezan s Feštetićima, a u brezovskoj šumi ranije su pronađeni i različiti metalni predmeti. Lidar snimke dodatno otkrivaju ovalni oblik na području gdje se nalazio Stari grad – trag koji bi svakako vrijedilo detaljnije istražiti.
Novi detalj priče, ovoga puta vezan uz 19. stoljeće, odveo nas je u dvorište obitelji Pintarić u Brezju, gdje su nas ugostili Liljana i Josip. Ponosni su na bunar u svom dvorištu, izgrađen 1891. godine. Bunar je star više od 130 godina i dubok oko devet metara. Prema sjećanju obitelji, nikada nije presušio. Nekada je imao slamnati krov, a kako bi se sačuvao, danas je prekriven crijepom. Domaćini su ga nastojali očuvati u što izvornijem obliku, uz minimalne intervencije.
Unutrašnjost bunara zidana je ciglom, a cigle su slagane u karakterističnom „križu“. I nakon više od stoljeća bunar je ostao u svojoj prvobitnoj funkciji – daje čistu i pitku vodu. Prije pet godina bio je ispražnjen i temeljito očišćen kako bi još dugo mogao služiti i ostati izdašan vodom kao što je bio i prije. No priča ovoga dvorišta ne završava bunarom.
U nastavku dvorišta nekada se nalazila bolnica za konje. Konji su bili smješteni u hladovini, pod „zemikom“, ispod stabla. Josip se sjeća kako su se u domaćinstvu godinama koristili pocinčanom metalnom posudom koja je služila za napajanje konja. Kasnije je poslužila i za izradu betona prilikom gradnje kuće sedamdesetih godina. Nažalost, posuda nije sačuvana.
Ali zato je sam ulazak u ovo brezovsko dvorište svojevrsni povratak u neko drugo vrijeme. Veliki štagalj sa starim daskama i danas se odlično drži. Tu je i prostor za životinje, nekada građen uz pomoć blata. Tijekom desetljeća bilo je potrebno napraviti određene intervencije i poboljšanja kako bi se objekti sačuvali, ali su i danas u velikoj mjeri zadržali svoj izvorni izgled.
Treba cijeniti prošlost, baštinu i stare priče. Liljana i Josip mogu se vratiti u vremena s kraja 19. stoljeća, kada je rođena Terezija Jalušić, od koje su čuli brojne priče o nekadašnjem životu u Brezju. Ono što bi se na prvi pogled mog činilo samo još jednim uobičajenim seoskim dvorištem pokazalo se mnogo dubljim i zanimljivijim. Puno je takvih priča po našim selima i dvorištima. Puno je neispričanih dogodovština, predmeta, tragova i sjećanja koji još uvijek čekaju da ih netko ponovno otkrije.
A priča o Brezju i oko Brezja doista je zanimljiva i čini se da još uvijek skriva mnogo sadržaja za istraživanje. Dio šume u kojem se nalazio Stari grad na starim se kartama spominje kao Zvjerinjak, jer su se ondje nekada držale životinje, dok se na novijim kartama pojavljuje naziv Lončarske jame, povezan s vađenjem gline.
Na putu prema Slakovcu i Lopatincu dolazimo do retencije Jegerseg, na prostoru na kojem je nekada bilo naselje. Prema Lopatincu vodi nas i spomen-šuma Zelenbor, povezana s događajima i aktivnostima s početka Drugoga svjetskog rata, a ispod nje prostiru se Bedekovićeve grabe, koje će iduće godine obilježiti četvrt stoljeća od proglašenja spomenikom prirode.
Na drugu stranu, prema Ksajpi, nalazi se stara bolnica, nekadašnja Morandinijeva vila. Prije nje, prema dostupnim zapisima, na tom su prostoru Feštetići imali ljetnikovac i kazalište. I ovdje lidar snimke očitavaju kružni oblik koji bi svakako vrijedilo dodatno istražiti kako bi se utvrdilo o čemu je riječ.
Iduće će godine u lipnju proći punih šest desetljeća otkako je zatvorena škola u Brezju, pa se planira i prigodno obilježavanje tog datuma. A prije točno dva desetljeća nastao je dokumentarni film s mnoštvom fotografija i podataka o Brezju. Kada se sve to stavi zajedno – stari bunari, štagljevi, priče o konjima, Stari grad, Feštetići, šume, nestali prostori, stare karte, lidar snimke, škola, bolnica i sjećanja ljudi – postaje jasno koliko su prošlost, sadašnjost i budućnost jednog malog mjesta međusobno isprepletene.
Možda upravo u tome i jest vrijednost ovakvih istraživanja. Ne hodamo samo poznatim putovima. Hodajući upoznajemo kraj, a iza svakog zavoja, starog stabla, dvorišta ili zapisa na karti može se pojaviti nova priča. Brezje ih očito još uvijek ima mnogo. I neke od njih tek čekaju da budu ispričane.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: Željko Kraljić