Na brežuljcima Malog Mihaljevca, u jednom od najljepših i najočuvanijih dijelova Međimurja, nalazi se imanje na kojem vrijeme teče sporije. Sa svih strana okružuju ga zelene livade i šuma koja s tri strane grli ovo malo obiteljsko gospodarstvo. Dan se ovdje mjeri izlascima sunca, topotom konja, lavežom pasa i cvrkutom ptica. Na prvi pogled svima je jasno je ovdje životinje nisu samo kućni ljubimci, nego važni članovi obitelji koja njeguje ljubav prema prirodi. Prvi koga smo upoznali je Đole, dugovječni mješanac mađarskog i njemačkog lovnog terijera, koji je ušao u svoju šesnaestu godinu života. Iako godine polako ostavljaju trag, u njegovim očima i dalje se vidi ista iskra kojom je prije petnaestak godina osvojio svog gazdu Marija.
– Đole nije pas koji čeka kod kuće. On je uz mene od jutra do mraka. Gdje god idem, ide i on. Prati me u svim poslovima, u šumu, na livadu, među konje, na putovanja. Jednostavno, navikli smo jedan na drugoga i više ne mogu zamisliti dan bez njega, rekao nam je Mario. On osjeti kad sam umoran, kada sam dobre volje ili kada nešto nije u redu. Ne treba mu ništa govoriti. Dovoljno je da me pogleda i već zna.
Supruga Ivanka od prvoga je dana podržavala ideju da životinje žive što prirodnije, a istim su vrijednostima odgojili i svoju djecu, kćer Jelenu i sina Renea.
– Djeca su odrasla uz životinje i naučila ih poštovati. Kod nas nema razlike između kućnih ljubimaca i ostalih životinja. Sve imaju svoje mjesto i sve su dio naše obitelji. Mislim da upravo zbog toga na našem imanju vlada mir koji ljudi odmah osjete kada dođu, dodala je Ivanka.
Njihova kći Jelena vlasnica je prekrasne samojedice Maše. Iako je puna energije i razigranosti, Maša je od prvoga dana prihvatila starijeg Đoleta kao najboljeg prijatelja. Zajedno istražuju dvorište, prate Marija u svakodnevnim poslovima i nerijetko dočekuju goste koji dolaze na imanje, a svakom gostu posebno je zabavna neobična životinjska družina.
Ponos obitelji su međimurski konji Grom i Zeko. Oni slobodno pasu na livadama oko kuće, a Đole ih svakodnevno obilazi kao da su dio njegova čopora.
– Grom i Zeko navikli su na pse, a psi na njih. Kod nas sve funkcionira prirodno. Životinje najbolje znaju kako živjeti zajedno ako ih čovjek ne sputava, dodao je Mario.
Upravo su međimurski konji razlog zbog kojeg je ovo imanje postalo poznato i izvan Hrvatske. Posjetio ga je i poznati britanski televizijski voditelj i pustolov Ben Fogle, kojega su oduševili upravo međimurski konji, ali i način života u kojem priroda još uvijek ima glavnu riječ. No, na ovom imanju priča ne završava na psima i konjima. Među njima sasvim ravnopravno ponekad trči i poneka svinjica. Bez ikakvog straha prilazi konjima, prati pse, istražuje svaki kutak imanja, a kad ljetno sunce postane prejako, najradije potraži baricu uz rub šume. Ondje se s velikim zadovoljstvom rashladi u blatu, na opće oduševljenje svih koji se zateknu na imanju.
– Ljudi se često iznenade kada vide svinjicu kako trčkara zajedno sa psima i konjima. Nama je to sasvim normalno. Kod nas svaka životinja ima svoju slobodu i svoj karakter. Mislim da upravo zbog toga ovdje vlada takav mir, rekao je Mario, ali Đole je najveći pustolov među svima. Nema toga što Đole neće probati. Kad vidi da sam ja uz njega, nema straha. Spustio se i po zip-lineu kao da to radi cijeli život. Svi su ostali iznenađeni, a njemu je to bila još jedna zabava – priča Mario kroz smijeh. Dugovječnost pasa u našoj obitelji normalna je pojava. Đoletova baka Manjifa doživjela je šesnaest godina, a sada je i Đole ušao u svoju šesnaestu. Nadam se da ćemo zajedno dočekati još puno lijepih dana. On nije samo pas, nego i moj prijatelj, a prijatelji, dodao je, uvijek putuju zajedno.
– Ove godine planiram s Đoletom otići na more s fergecom. Oni koji znaju što je fergec, odmah će razumjeti o čemu govorim. Nećemo juriti. Putovat ćemo polako, uživati u svakom kilometru i stati gdje god nam se svidi. Đole će biti uz mene, kao i uvijek.
preneseno s: www.mnovine.hr
objavila/foto: Aleksandra Sklepić