U malom kutku Brezja krije se prava zelena oaza koja plijeni pažnju na prvi pogled. Ondje svoj svijet biljaka stvara Marijana Šafarić, velika zaljubljenica u sukulente, kaktuse i čuvarkuće. Njezino dvorište nije samo prostor ispunjen biljkama, već mjesto u kojem svaka teglica ima svoje posebno mjesto, a svaka biljka svoju priču.
Na otvorenom prostoru, ali i u dva velika plastenika, Marijana uzgaja impresivnu kolekciju koja broji oko tisuću sorti sukulenata i kaktusa. Ono što je prije nekoliko godina započelo kao opuštajući hobi, danas je preraslo u posao koji joj donosi zadovoljstvo.
– Sukulente uzgajam ovisno o rodu i zahtjevnosti. Imamo krasule i spavače koji su u hladu, dok su svi ostali na suncu. Imam odvojene hibride. U svojem dvorištu imam oko tisuću sorti sukulenata i kaktusa. Prije sedam godina to mi je bio hobi, a danas mi je to posao – govori Marijana Šafarić.
Njezina ljubav prema biljkama traje desetljećima. Prvi sukulent koji je dobila otvorio joj je vrata prema potpuno novom svijetu, dok su kaktusi dio njezina života već četvrt stoljeća.
– Prvi sukulent koji sam dobila bio je Echeveria setosa var. deminuta i bahena. Kaktuse imam već 25 godina.
Sukulenti Marijane Šafarić zahtijevaju posebnu pažnju
Iako mnogi smatraju da su sukulenti nezahtjevne biljke koje treba samo povremeno zaliti, Marijana objašnjava kako je njihova njega ipak posebna. Kod njih vrijede druga pravila nego kod većine sobnih i vrtnih biljaka.
– Sve što je uobičajeno za normalnu biljku, to nije tako kod sukulenata. Kada ih presađujem, ne zalijevam ih odmah, niti po najvećim vrućinama ne zalijevamo. Sadimo ih u propusni supstrat, a zimi vole biti na hladnom i bez zalijevanja, i to čak cijelu zimu, ali obavezno na svjetlom mjestu.
Posebnu pažnju posvećuje odabiru posuda.
– Svaka teglica ima drenažu kako bi voda istekla van. Boje su im najljepše u zimskim mjesecima, a kroz ljeto su zeleni. Od samog lištića, odnosno od bebe sukulenta do odrasle biljke potrebno je čak i do dvije godine.
Marijana ističe kako se kod sukulenata strpljenje itekako isplati. Male biljke s vremenom postaju prekrasni primjerci, a razlika između mladih i starijih lako je vidljiva.
– Starije biljke su nabubrele i listovi su kraći, a kod mladih biljaka listovi su dugi i tanki.
Među brojnim vrstama posebno mjesto imaju korejski sukulenti.
– Korejske sukulente najviše volim. Jako me privlači izgled, manje tegljice, kompaktni rast i manji cvijet. Ja im dodam figurice i to stavljam na lijepe police.
U njezinu domu biljke nisu samo ukras. One su dio svakodnevice i njezina osobnog prostora.
– Radim sve po osjećaju, a sentimentalno sam vezana i s njima čak i razgovaram u svojoj spavaćoj sobi.
Kod uzgoja sukulenata važni su i detalji koje početnici često ne znaju. Jedan od njih je farina – prirodni zaštitni sloj na listovima pojedinih biljaka.
– Farina je bijeli prah za zaštitu, to im je kao krema za sunčanje. Sukulente ne smijemo dirati, inače mogu dobiti čak sunčeve opekline. Kod zalijevanja važno je pratiti list biljke, a ne supstrat. I najčešće ih zalijevam jednom u dva tjedna.
Rijetke vrste i obiteljska ljubav prema biljkama
U Marijaninoj kolekciji nalaze se i brojne rijetke vrste koje nije lako pronaći.
– Postoje i neke sorte kao što su agava idef koja se zalijeva svega nekoliko puta na godinu, ali i kaktusi koje nismo zalijevali od jedanaestog mjeseca. Postoji još jedna sorta koja se zove Drosanthemum, koja je jako rijetka kod nas. Ja sam ih uzgojila iz sjemena, a tek ih sada uvoze u Europu iz Južne Koreje.
U njezinu biljnom svijetu nisu same biljke. U svemu joj pomažu kći Sabina i suprug Željko.
– Tu su moja kći Sabina i muž Željko i mi svi skupa uzgajamo ove sukulente. U svemu ovome užitak mi je najveća nagrada. Radim to što volim, a kolekcija će se širiti.
Posebno je ponosna na vlastiti hibrid.
– Imam čak i svoj hibrid, Echeveriju Sabina.
Iako su sukulenti danas njezina najveća ljubav, priča je zapravo počela s kaktusima.
– Kaktusi su moja stara ljubav. Prvi sam dobila sa 14 godina i ubila sam ga zimom. Bio je to kaktus Kikiriki. Muž mi je za 19. rođendan kupio dva kaktusa, a znala sam se i sama kupiti kaktusa. Ali onda sam saznala za sukulente i sada su oni moja prva ljubav, iako u svom vrtu imam 120 vrsta kaktusa.
Posebnu kolekciju ima i među čuvarkućama.
– U čuvarkućama imam 50 sorti. Postoje i mnogi novi hibridi. Njihova je specifičnost to što su zimootporni.
Marijana uzgaja i rosularije, biljke čije je prirodno stanište daleko od Međimurja.
– Njihovo je prirodno stanište u Turskoj, na planinama, međutim, ja sam uspjela uzgojiti tri sorte.
Najviše pažnje ipak traže tijekom zimskih mjeseci.
– Najveća briga za sukulente je zimi. Bitan im je negrijani prostor s puno svjetla, bez zalijevanja. U zimi su čak i pod dekama i dan i noć, a grijanje smo palili samo onda kada je temperatura pala ispod minus četiri stupnja Celzijeva.
Za Marijanu Šafarić biljke nisu samo hobi ni posao. One su dio njezina života, obiteljska poveznica i svakodnevni izvor veselja. U njezinu dvorištu svaka biljka ima svoje mjesto, a kolekcija koja je počela s jednom malom biljkom i dalje raste.
preneseno s: www.mnovine.hr
objavila/foto: Kristina Kobal