Pustara Višnjica u subotu je, 14. ožujka, ugostila kremu regionalnog slastičarstva. Na prestižnom međunarodnom natjecanju „Zlatni orah“, u konkurenciji vrhunskih profesionalaca, posebno je odjeknulo ime Tonija Kocijana samoukog majstora koji je dokazao da su strast i autentičnost najvažniji sastojci svakog uspjeha.
U organizaciji uigranog tima koji čine Sandra Jadek, Dražen Šafar i Vladimir Grgurić, ovogodišnji „Zlatni orah“ okupio je impresivan broj sudionika: 39 učenika iz strukovnih škola te 25 iskusnih profesionalaca iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine te Mađarske.
Za Tonija Kocijana, put do Višnjice započeo je jednim posebnim pozivom.
– Posebno moram istaknuti Sandru Jadek. Ona mi je poslala pozivnicu i njezina uloga u svemu ovome je velika. Privukao me taj koncept druženja, ujedinjenja slastičara i razmjene iskustava. Pobijediti je lijepo, ali doći tamo, vidjeti pristup radu drugih kolega i učiti to je prava vrijednost, započinje Toni.
Kuhar koji živi za slastičarstvo
Iako je po zanimanju kuhar, Toni je u svijetu slastica pronašao svoj pravi poziv. Kao samouki slastičar koji se svakodnevno dokazuje u vlastitoj radionici, na natjecanje je stigao s dozom treme, ali i ogromnim trudom uloženim u recepturu.
Izazov je bio dvostruk. Glavna namirnica natjecanja je orah, koji Toni u svom radu inače minimizira zbog alergija. Ipak, tri mjeseca rada na receptu urodila su plodom. Tema torte: „Lude osamdesete“. Izvedba: Toni je kreirao tortu koja balansira bogatstvo oraha sa sočnim kremama koje i inače koristi u svakodnevnom radu. Cilj je bio jasan ponuditi kvalitetu koju njegovi klijenti dobivaju svaki tjedan, ali podignutu na razinu koju zahtijeva strogi međunarodni žiri.
Skulptura pčele: Detalji koji čine razliku
Dok je kod torte žiri ocjenjivao isključivo okus i teksturu „na slijepo“, kategorija slastičarske skulpture bila je prostor za potpunu vizualnu dominaciju. Toni se odlučio za pčelu, simbol proljeća i preciznosti.
– Pčela je u potpunosti jestiva. Tijelo je od šećerne mase, krila su od izomalta (dehidriranog šećera), a za sitne dlačice koristio sam vafer papir. Žiri je gledao sve – od ideje do najsitnijih ticala na nogicama, objašnjava Toni.
Iako su se protiv njega natjecali školovani profesionalci s mentorima, Toni Kocijan je briljirao. U izuzetno oštroj konkurenciji, gdje su o pobjedniku odlučivale nijanse, osvojio je drugo i treće mjesto u dvije različite kategorije.
Kraj ere „kopiranja“ s interneta
Ovaj uspjeh samo je potvrdio Tonijevu filozofiju: torte moraju imati priču. – Dugo je vrijedilo pravilo da klijent pošalje sliku s interneta i traži ‘baš takvu’. To je iscrpljujuće za nekoga tko želi stvarati. Danas moji klijenti znaju da je bolje napraviti nešto ispočetka, nešto što je baš njihova priča. Dovoljno mi je par rečenica razgovora da osjetim što osoba voli i da stvorim sliku torte koja je unikatna.
Iz Višnjice se Toni vratio s nagradama, ali i onim što mu je najbitnije priznanjem struke i novom energijom. Iako skromno kaže da mu treće mjesto znači kao zlato, njegovi radovi govore sami za sebe: slastičarstvo u regiji dobilo je novo ime koje itekako zna kako „zasladiti“ vrhunske kriterije.
preneseno s: www.mnovine.hr
objavio: Mario Golenko