Volontiranje iz srca
Josipa Šprajc iz Brezja, studentica ranog i predškolskog odgoja, volontira kao teta pričalica u Županijskoj bolnici Čakovec. Djeci donosi osmijeh, nadu i sigurnost
Boravak u bolnici često je traumatski doživljaj, posebno za djecu. Ako uz to pribrojimo i razlog hospitalizacije, dolazi do mnogih emocionalnih promjena kod djeteta.
Promjena rutine, nepoznata okolina, izdvajanje od vršnjačke skupine i posebno odvajanje od roditelja može kod djeteta izazvati dodatni strah i tjeskobu. Sam stres oko boravka u bolnici se ne može izbjeći, ali se određenim postupcima i volontiranjem mladih poput Josipe može ublažiti.
U svijetu u kojem se sve češće živi ubrzano, Josipa Šprajc iz Brezja pronalazi vrijeme za one najranjivije – bolesnu djecu. Studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, smjer rani i predškolski odgoj i obrazovanje, posljednjih mjesec dana volontira kao teta pričalica u Županijskoj bolnici Čakovec.
– Svaki dolazak na odjel pedijatrije je poseban. Nikad ne znam što me čeka nakon što izađem iz lifta i dezinficiram ruke. Ponekad je to jedno dijete, ponekad njih pet, a najviše me veseli kad je odjel prazan jer to znači da su svi dobro – govori Josipa.
Najveći volonterski angažman dosad
Iako je već tijekom srednje škole volontirala, Josipa priznaje da je ovo njezino najintenzivnije volontiranje dosad.
– Kroz srednju školu sudjelovala sam u akcijama pomoći stradalima u potresu, a na faksu sam aktivna u humanitarnim akcijama koje organizira moja općina Sveti Juraj na Bregu i Bruno Lerotić, osoba koja neumorno spašava ljude, obitelji i djecu – kaže Josipa.
S programom “Tete i stričeki pričalice” upoznala se još u prvom razredu srednje škole putem društvenih mreža, no tada ju je u uključivanju spriječila pandemija. Pravu priliku dobila je neposredno prije upisa na fakultet.
– Završila sam edukaciju u trajanju od tri dana. Tamo sam dobila pravo znanje, iskustva bivših volontera i jasnu sliku o volontiranju. I dalje ne znam kad sam točno odlučila postati teta pričalica – jednostavno sam osjetila da želim biti dio te priče – prisjeća se.
Osmijeh za cijeli svijet
Program volontiranja temelji se na jednostavnoj, ali moćnoj ideji – pričanjem priča pomoći djeci da se osjećaju sigurnije i voljeno.
– Djeca često biraju knjige iz mog ruksaka, a neki samo žele razgovarati. Ponekad ne žele ni to, i tada im dam lutku – i počnu pričati s njom. Važno je da znaju da nisu sami – ističe Josipa.
Volonteri poput nje postaju most između djeteta i ozdravljenja. Jedan trenutak pažnje, razgovor, knjiga – mogu promijeniti cijeli dan.
– Program je za sve koji žele jednom, dvaput ili triput tjedno osjetiti sreću jer su nekom nepoznatom djetetu uljepšali dan, možda i cijeli boravak u bolnici. Kad vidiš osmijeh na djetetu koje boli i boji se, znaš da si napravio nešto veliko – govori Josipa.
Na kraju razgovora Josipa ne zaboravlja zahvaliti i osoblju bolnice koje redovito pruža podršku volonterima:
– Veliko hvala svim djelatnicima Odjela pedijatrije koji nas uvijek srdačno dočekaju i olakšavaju svaki naš dolazak.
Program “Tete i stričeki pričalice” nije samo volontiranje – to je iskreno davanje vremena, pažnje i ljubavi. Josipina priča inspiracija je svima koji razmišljaju o volontiranju, ali i podsjetnik da je za neke najvrjednije upravo ono „malo“ koje drugima znači – sve.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavila: Kristina Kobal
foto: privatna arhiva