Zasadbreg je pokazao veliko srce nakon požara obiteljske kuće na brijegu Habaju
U velikom požaru 21. travnja izgorjelo je krovište i uništen je dobar dio kata obiteljske kuće Šafarića s brijega Habaja u Zasadbregu. Nitko u Zasadbregu neće biti bez krova – prenijeli smo tada što kažu mještani.
I tako će i biti, drvena konstrukcija već je gore, nepropusna cerada čuva daljnje propadanje kuće, a uskoro će i krov. Obitelj Šafarić želi zahvaliti svima koji su pomogli:
– Kako uopće nabrojati sve, nemoguće je to! Prije svega načelnik je već drugi dan požurio da odmah dobijemo drvnu građu. Ne bismo mogli do nje mjesec dana kako je sve bukirano. Općina je to platila, kao i ceradu te otvorila račun za pomoć na koji su mnogi uplatili, a donosili su nam i sami novac. Mnogo je pomogao naš mjesni odbor, vatrogasci JVP-a, Zasadbrega i Brezja, naše udruge KUU Zasadbreg, stolnotenisači, nogometaši, Osnovna škola… Mještani, susjedi, rođaci i prijatelji od prvog su trena bili uz nas.
Nosili su hranu i piće, čak su nam i “jope” prali! Sami su se ponudili i bili uz nas kada smo bili izvan sebe. Ekipa iz tvrtke TID-intel nam je obnovila elektroinstalacije. Vatrogasci nisu samo gasili, već i čistili te postavljali konstrukciju krova – ispričali su nam Predrag i Andreja Šafarić.
Kuća je nakon požara dodatno stradala. U stan na katu nije ušao plamen, no mnogo je vode doteklo od gašenja te se u narednim danima odlamao stiropor sa stropova.
– Još uvijek živimo kod mojih roditelja, Liljane i Anđelka, a kći spava kod mog brata Darija i šogorice Ivane. Puno je vlage i mirisa po dimu te još nije svugdje struja i topla voda. No najgore je prošlo – kaže Andreja Šafarić, djevojački Kovačić.
Što se tiče uzroka, očevid nije rađen, no nema biti što drugo doli struja, kaže Predrag Šafarić. Šalter je bio rastopljen i žice su pregorjele u prostoriji za slavlja. Ili je neki glodavac nešto pregrizao ili je kapala voda odnekud, smatra.
Nasreću, djeca su primijetila da se nešto događa te večeri oko 22 sata. Prvo je nestao internet, a router se napaja iz te prostorije. Potom su djeca vidjela nekakvo svjetlucanje.
– Igrao sam se na kompjutoru i “hitilo me vun”. Razljutio sam se i skinuo slušalice. Sestra Rebeka je rekla da nešto nije u redu i išla je reći tati. A ja sam otišao pogledati u tu prostoriju. Na sekundu su bila plava svjetla, a onda se sve ugasilo. Kad je došao tata, već je bio plamen. Poslao nas je da si brzo uzmemo stvari i rekao neka bježimo – ispričao nam je njihov sin Gabriel.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3655
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio: List Međimurje
foto: LM