Pišem o nezasitnoj susjedi, svećeniku, seksu i ljubavi na selu nekad!

Mnogi u selu me smatraju pomalo čudakom, ali kad me bolje upoznaju i kad shvate moju filozofiju života, onda uglavnom mijenjaju mišljenje. Tim riječima nas je dočekao u svom velikom zelenom dvorištu Mladen Srnec (60) iz Malog Mihaljevca.

Do Domovinskog rata bio je zaposlen u “Stolariji” GK “Međimurje” u “trokutu”, a onda je otišao u rat, priključio se Hrvatskoj vojsci sve do 2003. godine, otkada je u vojnoj mirovini. Sad se potpuno posvetio “zelenom životu”, ekološkom uzgoju voća i povrća, a sve u suradnji s prirodom.

No, o tome ćemo u drugom dijelu ovog teksta, a u prvom ga predstavljamo kao izuzetno plodnog autora priča iz života. Mladen nam pokazuje dvadesetak ispunjenih bilježnica u kojima je zapisao blizu 200 priča o nekadašnjem načinu života na selu, o zaboravljenom vrtlarenju, uzgoju voćaka…

-Mnogi sumještni su mi bili predložak za opis karaktera pojedinih likova. Evo imam priče o smoligačima, nezasitnoj susjedi, svečenicima, o seksu i ljubavi na selu nekad. Ima tu i tragedija, humoreski, erotskih priča. Puno tema sam obradio, a oni koji su ih imali prilike pročitati kažu da nisu dosadne, nego su je..no zanimljive. Pišem onako kako govorim, kajkavski, s ponekom psovkom kako bi pojačao dojam priče. Kad mi dođe neka ideja odmah je zapisuje, ako sam vani odmah letim unutra do svoje bilježnice – kaže Mladen. Voli puno čitati, čemu ga je naučila baka, koja mu je čitala priče dok je bio mali.

Želja mu je da netko od kulturnjaka to pogleda, možda se iz svega može odabrati deset ili dvadeset najboljih priča, pa da se to objavi. Mladen Srnec kaže da se pojedine priče mogu obraditi i izvesti kao kazališna predstava. Otvoren je za suradnju i bio bi sretan da se nešto takvoga realizira. Materijala ima u izobilju.

KOPRIVA JE GLAVNA

Mladen nas vodi u svoj veliki vrt. Zapravo je cijeli grunt jedan veliki vrt. Dominiraju koprive, koje su izrasle i više od jednog metra. Korisni ih za sve: za sušenje i čaj, za izradu sredstva kojima zalijeva, ali i šprica voće i povrće. Ako duže vrijeme boravite u blizini kopriva osjećat će se zdravije i raspoloženije, kaže.

-Kod mene nema kemijskih sredstava. Sve radove obavljam ručno, a pripravke za špricanje i gnojenje radim sam. Posebno sam ponosan na stare sorte voćaka: od krušaka i jabuka, do marelica, šljiva, bresaka… Rastem s tim voćkama i znam ih u dušu. Jako dobro surađujem i razmjenjujem iskustva s mnogim voćarima iz Međimurja, Podravine i Zagorja koji na isti način uzgajaju voće. Isti je slučaj i sa starinskim sortama povrća. I tu koprivre igraju glavnu ulogu. Ponosan sam na međimursko zelje, vugorke, grah, špargu… – kaže Mladen, koji se u svom zelenom vrtu, koji bi možda mnogima izgledao kao zapušten, nepokošen, ali njemu znači sve. Ono što mu je potrebno tu raste. Ne u onako velikim količinama kao tamo gdje se koriste umjetna gnojiva, pesticidi i insekticidi, ali za njega i njegovu obitelj ima sasvim dovoljno. I sretan je zbog takvog načina života.

Nekad je svirao bubnjeve u glazbenom sastavu “Ftruc bend”, pa i danas kad se njegova ekipa okupi, krene glazba. Posebno kad su rođendani ili slične prigode. I pjesma je tada hrana i lijek za njegovu “zelenu” dušu.

preneseno s: medjimurski.hr
objavio/foto: Ivica Jurgec

Scroll to Top Skip to content