Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.
OPG Dolenčić: Naši proizvodi inspirirani su našom jedinom kćerkom Tamarom, našim svemirom i glavnom kušačicom
Priča supružnika Vjerana Dolenčića (45) i Tatjane Kozar (40) započela je nenadano. Jedne godine na njihovom imanju u Macincu, nasadi malina rodili daleko više no što su Tatjana i Vjeran mogli zamisliti. Pretrpani malinama, ovi su se supružnici odlučili pokrenuti svoju priču i osnovati OPG Dolenčić.
– Zemlja u Macincu djedovina je mog supruga Vjerana. Tamo je isprva već bilo posađeno nešto voćaka, a nešto smo posadili sami. Danas svoje voćke sadimo i na imanju u Železnoj Gori. Uzgajamo kupine, maline, goji bobice, šipak, jabuke, smokve, aroniju, kiwi, pa čak i sibirski limun. Od svog tog voća stvaramo džemove i matične sokove koji ne sadrže konzervanse. Imali smo sluha i za ljude sa zdravstvenim problemima pa smo razvili i džemove bez šećera – ističe Tatjana.
Put
U začecima OPG-a Tatjana se marljivo posvetila osmišljavanju dekoracije proizvoda i priči koja stoji iza njihovih prozvoda. Njoj i Vjeranu bio je to i prvi susret sa uzgojem i prerađevinama voća.
– Kad smo startali s onome čime se danas bavimo, o tome nismo znali ništa. Moj muž po struci je automehaničar, a ja sam viša ekonomistica. Trebalo je mnogo vremena da se uputimo u tajne proizvodnje i uzgoja. Prve etikete i dekoracije staklenka radila sam sama. Danonočno sam rezuckala i šivala platnene omote za poklopce, a sada sve etikete imaju poruke ljubavi i inspiracije koje je odabrala Tamara. Njezino ime postalo je zaštitno ime svih naših proizvoda. Tamarine sokove i džemove danas se traže po cijeloj Hrvatskoj, od Istre do Splita. Ona je postala svojevrsni brend.
Inspiracija
Kćer Tamara njihova je jedinica, njihov život i mali svemir.
– U samim počecima nismo razmišljali o prerađevinama. Imali smo ideju da uzgajamo bobičasto voće. Kako ni jedna naša stabljika nije bila kemijski tretirana, ti su proizvodi već nakon tri dana stajanja propadali. Nismo ih stigli ni dopremiti do trgovina, a oni bi već počeli propadati. Kako to nije bilo održivo, odlučili smo se raditi prerađevine. Kada smo krenuli razvijati naše recepture pojavio se veliki problem. Trebalo ih je iskušavati. Kako ja bolujem od dijabetesa, jedina koja je mogla isprobavati naše proizode bila je Tamara. Ona je naša jedina kćer i naš svemir. No ona nije samo naša inspiracija, već i glavna kušačica svih proizvoda koji dolaze iz naše kuhunje. Kad smislimo neku novu formulu za džem ili sok, Tamara je ta koja te iste proizvode iskušava i ocjenjuje. Njezina riječ je zadnja. Zato svi naši proizvode nose Tamarino ime – ističe Tatjana.
Budućnost
Koliko će proizvoda proizvesti ovisi o berbi i vremenskim prilikama.
– Budući da kemijski ne tretiramo naše voćke, one podliježu svakojakim bolestima i nametnicima. Ove godine posebno im je naštetila suša i uspjeli smo uzgojiti jako malo plodova. Unatoč tome, ono što smo spasili pretvorit ćemo u proizvode. Mnogi podliježu preradi kupovnog voća, no čvrsto smo odlučili da to nije ˈnaša priča.ˈ Ako se i obistini da ne možemo zadovoljiti potražnju, morati ćemo reći da proizvoda ove godine nemamo. Novčanih gubitaka ima, ali nema gubitka kvalitete koju time garantiramo.
objavila: Blanka Lozić
preneseno s: www.medjimurski.hr