ZALJUBLJENIK U MALIŠANE Striček Bobek izrađuje igračke i sklupture od drva

– Unaprijed se zahvaljujem što slušate sugovornika i prenosite njegovu priču, vjerodostojno – rekao nam je Matija Bobek (36) iz Lopatinca, a prilikom otvaranja njegove nedavne izložbe u čakovečkom restoranu Mundoka. Činio nam se izuzetno zanimljivom osobom, a još zanimljivijim sugovornikom i evo ti priče o stričeku Bobeku.

Kako bi sebe opisali?

– Striček Bobek , čuju se uzvici djece po cesti, prirodnjak, zanesenjak djecom i njihovim kvalitetnijim aktivnostima, odgajatelj po struci, ljubitelj drva i ostalih prirodnih materijala te održivog načina življenja uopće. U slobodno vrijeme animator, turistički pratitelj, Deda Mraz , suprug i otac prekrasnih djevojčica Franke i Zore.

A što ‘kaže’ biografija?

– Osnovnu i srednju školu završio sam u Varaždinu. Kao član mnogobrojne obitelji, živio sam s roditeljima i braćom sve do prije par godina, ljubav me odvela kod supruge u Lopatinec. Nakon što sam 2014. godine diplomirao i 2015. položio stručni ispit, sva moja znanja i vještine u glavi nekako su se suprotstavljale trenutnoj ljudskoj zanesenosti materijalizmom i gomilanjem materijala upitnog podrijetla.

Odgajatelj po struci, uz to…?

– Zanimanje odgajatelja odlučio sam spojiti sa likovnošću. Počeo sam ozbiljnije izrađivati konstruktivne igračke i skulpture od prirodnih materijala. Primarna sirovina mi je drvo kovrčave vrbe, korijena topole, smreke, jele, bukve, hrasta… a nađe se i pokoja žirova kapica, šiška ili pak tikva, suhi limun itd… Cilj mi je da djeca prebiru prirodne materijale, izađu na svježi zrak, te metodom pokušaja i pogrešaka pokušaju doći ili ipak ne doći do rješenja.

Svoj projekt odlučio sam nazvati Kao prvo – zagonetno drvo. Tako sam nakon prve izložbe u rodnom Varaždinu i druge u Prelogu, svoju treću izložbu imao u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Nakon toga imao sam još par izložbi i umjetničkih radionica na raznim manifestacijama.

Moj rad podržali su kulturni djelatnici kroz razne grane djelatnosti  pedagoška- umjetničke radionice u vrtićima i školama, muzejska – interaktivne izložbe i radionice, kazališna – izrada lutki i scenografije (pregovori u tijeku), izlagačka – gost na raznim manifestacijama – kaže i ponosno dodaje:

– Dosad sam u pet godina organizirano primio oko pet tisuća djece i održao za njih radionice na pedesetak mjesta. Početkom prošle godine postao sam član strukovne udruge (HUIU). Isto tako surađujem sa Ministarstvom kulture na projektu Ruksak (pun) kulture.

Od kada potječe ljubav prema djeci, odnosno rad s njima i za njih?

– Ljubav počinje od malena, kada me mama vozila u vrtić i na zbor, a kasnije u školu gdje je radila. Satima sam sjedio kraj svoje mame i slušao tonove i glasove, poučavanje o glazbi. Puno druženja u crkvi gdje mama svira orgulje i ostalih socijalno osjetljivijih i rjeđih aktivnosti u djetinjstvu, ostavilo je na mene utjecaj te sada sviram par instrumenata i obožavam djecu.

Koliko vremena i truda to iziskuje?

– Djeca me istovremeno “pune i prazne” , a najbolji su sugovornici, pogotovo danas kad je sve manje iskrenosti. Oni su najbolji kritičari pa kad se igraju i opuste, od njih mogu čuti sve tajne kojima “moj prirodni svijet”  dobiva sve veći i veći smisao – rekao je i otkrio tajne ulaska u dječju nutrinu.

-Trenutno se fokusiram na svoje dvije djevojčice i usput razrađujem model kako bih što efikasnije mogao obavljati svoju djelatnost-rekao je radošću i s ponosom.

Turistički ste vodič najmlađima. Koliko to napora iziskuje?

– Turistički pratitelj sam u proljeće i ljeti kada djeca krenu na izlete ili maturalce.
To mi je super zarada, a usput putujem, upoznajem nove ljude i radim s djecom i na sebi.

Kako ste se našli u ulozi animatora?

– Animator sam već zadnjih šest-sedam godina. Najviše sam na dječjim rođendanima, ali bilo je i vođenja raznih programa itd… Ovdje se trudim preko svojih autorskih igara i pedagoških vještina ponuditi nešto drugačije  i potaknuti djecu na zabavu preko raznih žonglerskih, glazbenih i ostalih rekvizita. Program traje sat i pol, roditelji i djeca su uvijek zadovoljni, a meni tjelovježba i honorar uvijek dobro dođu.

Gdje Vas se i kako može vidjeti i prepoznati?

– Zasad sam  na Facebook-u pod imenom Striček Bobček. To je zatvorena grupa u koju se roditelji uključe i tada mogu vidjeti opise i slike, dok moje  umjetničko djelovanje u drvu možemo pronaći isto na Facebook-u pod nazivom Zagonetno drvo.

Planovi i želje vezane uz Vaš široki krug djelovanja?

– Moja želja je otvoriti jedan pedagoško /likovno/ permakulturni centar u koji bi dolazili svi željni održivog načina življenja i kvalitetnijeg života općenito. Prije svega ovdje bi dolazila djeca preko organiziranih izleta (škola u prirodi). Dobrodošli su i ljubitelji aktivnosti na svježem zraku, štovatelji životinja i zdravijeg načina življenja, vegetarijanci itd.

Isto tako bi zaljubljenici u drvo ovdje uživali, a djeca bi istraživala igračke u unutarnjim, ali i veća igrala u vanjskim prostorima. Isto tako bi ovdje upoznali biodinamički pristup tlu i biljkama preko malčiranja i sustava stelje koji se pokazao kao jako efikasan i plodonosan u mojem domaćinstvu. Trenutno sam zadovoljan što volim svoj posao i svojim radom mogu preživjeti te uz plemenitu suprugu odgajati dvoje djece.

Nisam zadovoljan sa utjecajima čovjeka na okoliš, gomilajući štetne materijale i pritom izlažući djecu njihovim raznim negativnim učincima. Isto tako vjerujem u ljubav prema drvu koje nam daje kisik i ostale energije te je već tisućama godina prisutno ovdje, na planetu Zemlji. Nadam se da će uz moju malu pomoć djeca još više voljeti prirodne materijale i da će drveće živjeti još tisuću godina poslije nas!

Kako vas naći?

– Eto ja sam Matija i moj broj  mobitela je 092 269 7644, a za detalje možete upitati i na moj email: bobolinac@gmail.com ili  na Facebooku.

preneseno s: www.emedjimurje.hr



aktualno

Dobrodošli u najljepšu općinu na brežuljku, općinu Sveti Juraj na Bregu. Pridruži se i ti stvaranju najzanimljivije web stranice te nam pošalji svoju vijest ili zanimljivost pa možda baš tvoju riječ vide brojni svakodnevni posjetitelji.